Šifra: Rubeša

Napokon, ova knjiga programskih najava i manjinska politika je filma, koji „počiva na marginama, istražuje i iskazuje otpor", kako će reći. Efemera je stvar morala, kao što je to bio far u Kapu za Jacquesa Rivetta, Sergea Daneyja, Jean-Luca Godarda, Luca Mouletta. Politike krajolika Rubešijane zahvaćaju naš i vaš prolazni svijet kulture i njezin izvankulturni exergue, Draganova divlja misao preskače rampe klišejiziranog filmskog mišljenja. Također, filmska najava počesto je zadana, neslobodna forma. Ali u Draganovim najavama nema uzmaka. Pretapaju se filmovi koji su igrali u mjesečnom programu s onima koji ih rekontekstualiziraju, a da rampe medu njima nisu vidljive. Nismo uvijek sigurni što je od spomenutih komada igralo ni što možda nije spomenuto, a što je Draganov aluzivni program-antipod. Isprva, ovim slobodnim tekstovima programi ne nedostaju. U sedmom smo međuriječju Lumièreove galaksije, onom koji je Francesco Casetti nazao performans analizirajući trominutni kratkiš Artaud, dvostruki program Atoma Egoyana koji stara sličnu vrtoglavu mrežu višestrukih re-relokacija sve do povratka u kino. Lumièreova galaksija je filmski exergue, istodobno smo unutra i vani. „No ponekad je teško pomiriti dva naizgled nepomirljiva antipoda – profesiju programera i profesiju gledatelja", elaborirao je Rubeša.

(Iz uvodnog teksta Tanje Vrvilo)

Gotovo dvije i pol godine su prošle od odlaska Dragana Rubeše, dugogodišnjeg filmskog kritičara Novog lista, programskog suradnika riječkog Art-kina, te jednog od selektora zagrebačkog Subversive Film Festivala. U stručnim krugovima Rubešu pamte kao filmskog entuzijasta i erudita, koji je godinama posvećeno izvještavao s prestižnih europskih festivala, a poseban predmet njegova interesa bila je azijska kinematografija. “Rubeša je u glavi imao panoramu globalnog filma, ali je u svakom trenutku taj nepregledni total ispunjen kulturološkim šarenilom mogao zamijeniti krupnim planom, odnosno pomnom ekspertizom nekog (novo) autorskog opusa, nacionalnog trenda, stilske struje ili mješavine filmskih žanrova”, piše u svojoj posveti kritičarka Diana Nenadić. Osim “rubova svjetske kinematografije”, zanimala ga je i obrada društveno marginaliziranih tema i skupina, poput queer i LGBT filma.

Svoje tekstove objavljivao je i u Vijencu, Hrvatskom filmskom ljetopisu te u filmskoj emisiji Trećeg programa Hrvatskog radija, a kritike koje je pisao za Novi list objedinio je u knjizi Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu, objavljenoj u zajedničkoj nakladi AGM-a i Hrvatskog društva filmskih kritičara 2005. godine. Bio je i jedan od pokretača riječkog Art-kina za koji je pisao redovne mjesečne najave, sudjelovao u okruglim stolovima posvećenima filmskim redateljima te vodio razgovore s domaćim i stranim filmskim autorima.

“S Draganom smo gradili Art-kino, zajedno prvi puta ušli u tada prazno i zatvoreno kino, kada su svi mislili da pričamo o neostvarivom. No s njim dvojbe nikad bilo nije. Svojim je znanjem i strašću utkan u svaku godinu rada naše ustanove. Bio je naš prijatelj, programski savjetnik, vjesnik najnovijih filmskih novosti i najveći ambasador našeg kina”, poručili su iz Art-kina povodom Rubešine smrti u 66. godini. Njegovo nasljeđe nastoje i dalje pronositi kroz program Šifra: Rubeša, pokrenut u veljači 2023. godine, posvećen “koliko Draganu Rubeši, toliko i filmovima o kojima je pisao (ili je mogao pisati) te redateljima koji su se našli na listi njegovih kritičarskih preokupacija (ili su se na njoj mogli naći)”. Kulturpunkt