Emocije i izvedbene umjetnosti

Emocije i izvedbene umjetnosti — Strah, žalovanje, bijes Une Bauer polazi od kritičke pozicije kako su i čisto kognitivni (tradicionalno dominantni) i čisto emotivni, senzualistički pristup umjetnosti metodološki i epistemološki neadekvatni za sustavno suočavanje s fenomenima postdramskog kazališta.

Budući da je postdramski teatar postao dominantna estetska praksa na europskom kontinentu, unio je podosta nesuglasica u tradicionalne tetarološke tabore koji se s novim fenomenom nisu znali analitički nositi. Kako bi im doskočila i nadogradila teorijsku neadekvatnost dijela tradicionalne teatrologije, autorica poseže za kompleksnim interdisciplinarnim poljem afektologije. U posljednjih dvadesetak godina svjedočimo tzv. afektivnom obratu, odnosno zalasku znanosti o umjetnosti i estetike u polje afekata. Iako sad već možemo govoriti o zasebnom znanstvenom podpolju, ova studija nudi filozofski informiranu elaboraciju afekata u razumijevanju umjetnosti. Zagovaravajući stanovitu afektivnu ontologiju umjetnosti autorica uspijeva izbjeći isključive opozicije kojima je estetika prožeta: ima li u razumijevanju umjetnosti primat forma ili sadržaj; je li umjetnost autonomna sfera ljudske djelatnosti ili heteronomna?

Sadržavajući minuciozno razrađene filozofske argumente, osnažene najsvježijim znanstvenim uvidima, djelo nudi svjež, teorijski odvažan ulazak u kompleksnu materiju, nudeći konkretnu i originalnu vlastitu poziciju. (Goran Pavlić)