UMIJEĆE FILMOLOGIJE: ZBORNIK U ČAST HRVOJU TURKOVIĆU

Zbornik radova UMIJEĆE FILMOLOGIJE nastao je u povodu 80. rođendana redovitoga profesora u miru dr. sc. Hrvoja Turkovića s Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tim je povodom organiziran znanstveni skup na kojem se, inspirirano Turkovićevim radom, predstavilo 26 izlagača iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Švedske, tj. istraživači raznorodnih filmoloških profila iz raznih institucija – kao i oni nezavisni – iz Zagreba, Zadra, Rijeka, Pule, Sarajeva, Beograda i Trollhättana. Trinaest radova s toga skupa uvršteno je u ovaj zbornik kao dio istraživačkih interesa posvećenih Turkovićevu filmološkom radu. Priloženi tekstovi podijeljeni u tri poglavlja (O tipovima izlaganja, Filmska teorija i kritika, i O žanru i ostalim filmskim svjetovima, uz Bibliografiju, Životopis, Kazalo imena i kazalo filmova te O autorima i urednicima) pokrivaju niz tema kojima se Turković bavio tijekom svoje karijere, što nije neobično s obzirom na širok spektar njegovih filmskih interesa: od pitanja filmske naracije, tipova filmskog izlaganja, vrsta filmova i pitanja animacije, do opće teorije filma, poput problematike filmskih rodova, vrsta i žanrova, montaže, perspektive i sl.

Zbornik okuplja članke koji problematiziraju i analiziraju stručni i znanstveni rad prof. Turkovića kao filmologa i filmskoga pedagoga. Rasprave tako postaju poput dijaloga pojedinih znanstvenika i filmologa s Turkovićevim kritičkim promišljanjima, pokazujući aktualnost njegova doprinosa u područjima igranoga filma, animacije, novih ekranskih medija, naratologije, eksperimentalnog i namjenskog filma.

Hrvoje Turković jedan je od najplodonosnijih hrvatskih i regionalnih filmologa čiji opus obuhvaća više od 700 različitih tekstova: od enciklopedijskih natuknica, novinskih članaka i znanstvenih radova do knjiga, kojih je zasad 20, uključujući i posljednju Što je sve film (i kako mu prići) iz 2025. godine. Njegovi tekstovi obuhvaćaju također impresivno razdoblje od 1965. do danas, dakle 60 godina spisateljske prakse. U tom je kontekstu teško obuhvatno govoriti o nečijoj znanstvenoj i filmskokritičkoj djelatnosti, ali ona je ipak najvidljivija u njegovim knjigama koje, srećom, često sadržavaju već prethodno objavljene tekstove ili pak one koji su mu bili polazišta za kasnije revidirane i razrađivane filmološke probleme. Tako je zainteresiranom čitatelju široko polje filmskih pojava dostupno u cjelovitu i lakše dostupnome obliku da ne moraju posezati za svakim tekstom zasebno objavljenim.