Zona kamfora

„Kopjarovo pripovijedanje je savršeno suvereno, pripovjedna ekonomija optimalna(…) Kopjar je, otprilike, Ferić za digitalne generacije.”

-Kruno Lokotar

Mladen Kopjar, etablirano ime domaće književnosti, Zonom kamfora na maestralan način završava svojevrsnu trilogiju koju je otpočeo zbirkama priča Veliki Bijeli i Depilacija.

I ovaj put autor je ono što bi Englezi nazvali keen observer, kibicer rubnih stanja i bizarnih pojava kojima komandira otprije uvježbani odred SS-a (Seksa i Smrti): trošnih (ljubavnih) odnosa, potrošenih života, devalviranih ljudskih valuta kojima se otvaraju pitanja o moralu i zdravlju, pomaknutosti koje se pretvaraju u patologije…

Katkada je to nalik na senekijanski mračni skerco s kojeg kapa krv po koricama, katkada varijacije na hanekeovsko ispitivanje graničnih situacija, ali uvijek se tu radi o groteski, ironiji i (crno)humornom obratu. O „magazinskom pozicioniranju, reporterskom zadiranju u cvebe skrivene u zakucima svakodnevnog života”, pri čemu nam ondje pronađeni psihogrami i biografije otkrivaju dublje uzroke poremećene socijalne tektonike.

Iz kritike o knjizi Depilacija:

„Kopjarov je izričaj jednostavan, jasan, lakonički, sve se događa brzo, bez suvišna pametovanja. Jedan od novih vrhunaca hrvatske proze.”

- Igor Mandić

„Kopjar baš znalački slaže svaku od četrnaest pripovijetki ove zbirke, odlično gradi likove i još bolje vodi radnju do negativne kulminacije ili morbidnog završetka nakon kojeg se čitatelj može ili cinično nasmijati, ili će ga, kako u popratnom tekstu na ovitku ove knjige kaže Kruno Lokotar, 'preplaviti brze plime mučnine'.”

- Marinko Krmpotić

O autoru:

Mladen Kopjar rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je diplomirao pravo i bibliotekarstvo. Radio je u objema strukama i pisao za dnevne novine, a danas je samostalni umjetnik. Objavljuje prozu, dramu i poeziju, te prevodi s engleskoga jezika.

Na Hrvatskom radiju emitirane su mu dvadeset tri radiodrame i niz priča. Piše i za televiziju. Prema bajci Izvor Škola lutkarstva Sarajevo i Sarajevski ratni teatar izveli su istoimenu predstavu. Kratku prozu i poeziju objavljivao je u listovima Brickzine, Fantom slobode, Književna Rijeka, Književnost i dijete, Modra lasta, Nova Istra, Plima, Prvi izbor, Radost, Republika, Riječ više!, Riječi, Smib, Svjetlo, Ubiq, Vijenac i Zarez. Priče su mu uvrštene u tridesetak čitanki i udžbenika za osnovnu školu.

Objavio je zbirke priča Veliki Bijeli i Depilacija, zbirke radiodrama Plava kuverta, Otrovne žlijezde i Vražji postolar, zbirku poezije Točka Nemo, te trinaest knjiga za djecu i mlade. Za zbirku priča i pripovijetki Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio je Nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Živi i radi u Varaždinu.

Iz knjige:

„Majka ga je pozvala na ručak rekavši da opere ruke jer danas se već sigurno dirao dok je na kompjutoru gledao one prostačke filmove, nije ga jednom uhvatila. Kad je izišla, Milan priđe otvorenom prozoru. Nevjerojatno je kako ptice čak i na četrnaestom katu mogu temeljito zasrati prozorsku klupicu. Na oblačnom nebu nije bilo aviona. Dolje na pločniku užurbani su se mravi vješto zaobilazili, kao na korijenju ispod onog kestena. Udar vjetra pogodi ga u lice i on zatvori oči. Zaljuljao se, i da ga je netko gledao, zasigurno bi mu se učinilo da se sprema skočiti, no Milan je taj let, samo taj, još uvijek držao pod kontrolom.”

(ulomak iz priče „Kontrola leta”)