Lepet

Zbirka priča Lepet Jelene Zlatar Gamberožić obuhvaća odlučujuće trenutke u životima protagonista, zabilježene u liminalnom prostoru, prostoru između pasivnosti i aktivnosti, neizvjesnosti i transformacije. „Šum crijeva“ ili „čvor u želucu“ kao duboka unutarnja potreba za promjenom i „lepet“ kao nejasna slutnja slobode za kojom protagonisti teže, okviri su unutar kojih se preokreću različite sudbine. Redom su to sudbine osamljenika, gdje osamljenost ne označava neprisutnost drugih, već nepostojanje prihvaćanja i izostanak samoostvarenja.

Autorica odabrane likove ocrtava vješto, nijansirano i precizno, varirajući između dijagnostike i metafore, didaskalije i poezije. Oni su u neprestanom samopropitivanju, autodijalogu, usmjereni na raspetljavanje čvora i izlazak iz postojećeg stanja, krećući se neumitno iz kondicionala (trebao bi) prema imperativu (ne želiš). Njihovo kretanje svojom snažnom gravitacijom pritom zahvaća sve što ih okružuje, pa toliko željena promjena kao da mijenja tektoniku samog prostora, podcrtavajući tako svoju važnost. Možda se upravo iz tog razloga autorica prostorima i atmosferi posvećuje s posebnom pomnjom, čineći ih neodvojivim od protagonista i njihovih sudbina.

Nemoguće je ne prepoznati se u predstavljenim sudbinama, koje arhetipski zrcale i čitateljeva oklijevanja. Zahvaljujući tom prepoznavanju, svatko od nas ima priliku postati sudionikom ove zbirne transformacije, koju je katkad lakše najprije proživjeti na papiru, a tek potom u vlastitim liminalnim zarobljenostima. No, utilizacija bi ovom složenom i vješto tkanom proznom tekstu više oduzela nego dala, pa ju je korektno ostaviti po strani. Užitak, kao toliko željeni doživljaj u susretu s tekstom, ovdje bez sumnje odnosi pobjedu.

– Dobrila Zvonarek