Stari Šibenik

Naš Šibenik. Nastao podno ishodišne utvrde (kastruma) što se uzdiže na strmoj, sedamdeset metara visokoj litici, bez antičke urbane tradicije, grad svoje rođenje i rast zahvaljuje nastojanjima posljednjih Trpimirovića da kao protutežu starim dalmatinskim gradovima stvore i ojačaju svoje gradove. Šireći se postupno na padinama prema moru, poslije i prema istoku, grad tijekom 15. i 16. stoljeća, izgradnjom brojnih crkvenih i svjetovnih građevina, uokvirenih gradskim zidinama, dobiva izgled prepoznatljiv i u našemu vremenu. Šetnja gradom, njegovim ulicama i trgovima, perivojem i obalom, butama i prolazima, izložena je u pet poglavlja, od kojih je svako posvećeno nekomu gradskom predjelu. Prvo je posvećeno Gorici, od Trga kralja Držislava, ispred negdanjih Velikih gradskih vrata, odakle i započinje ovaj imaginarni obilazak grada, do tvrđave sv. Mihovila, a uključuje i Zagrebačku ulicu kao međaša prema predjelu Grad. Drugo poglavlje opisuje Dolac, i to u užem smislu, kao povijesni Borgo di Mar iz 15. stoljeća, koji se osobito razvio u 16. stoljeću kada su sagrađene zapadne gradske zidine. Treće poglavlje opisuje obalu, uključujući Butu Harolda Bilinića i Trg Pavla Šubića I. ispred zgrade Šibensko-kninske županije. Obala, opisana zajedno s dolačkim dijelom, shvaćena je kao jedinstvena cjelina i referira se na Stošića, ali i na Predjel (sekstijer) sv. Frane. U ovo poglavlje uvršteni su Ulica Vladimira Nazora, koja se spaja s obalom, i Perivoj Roberta Visianija, donjim dijelom okrenut njoj. U četvrtome poglavlju, koje opisuje Grad, šetnja započinje na Poljani, a završava na katedralnome trgu, Trgu Republike Hrvatske. Opisana je Ulica kralja Tomislava te splet ulica, stuba, prolaza i trgova smještenih sjeverno i južno od nje i oko katedralnog trga. Peto, zaključno poglavlje opisuje Varoš i Ulicu kralja Zvonimira. Knjiga će ispuniti svrhu ako ikojem šetaču otkrije poneki ulomak bogate šibenske kulturne povijesti ili neki zaboravljeni detalj graditeljskoga naslijeđa, ako obnovi sjećanje na neku šibensku osobitost, zaboravljenu priču, pa i ćakulu.

(Iz predgovora)