Spiderman

Priče iz ove knjige nastajale su paralelno s Ferićevim romanima Na osami blizu mora i Putujuće kazalište, u razdoblju od petnaestak godina i tematski su vrlo raznorodne – mnoge seciraju bračne odnose, ali tu je i snimanje filma o masakru kraj Dubice u Domovinskom ratu, priča koja se događa u Komiži prije pedesetak godina a podsjeća na antičku tragediju, pripovijest koja prati jedno neobično putovanje po Čileu… Koliko god bile udaljene te su priče istovremeno i isprepletene, pripovjedač je isti i mi čitajući knjigu kao da surfamo kroz razna razdoblja njegova života. Neke se priče pak sastoje od manjih, relativno samostalnih cjelina koje su povezane prostorom ili pripovjednom situacijom, pa imamo dojam kao da je u knjizi nekoliko manjih knjiga priča, koje možemo vrlo lako zamisliti i kao zasebne knjige. Ali sve su one međusobno majstorski povezane, podupiru i produbljuju jedna drugu, i svjedoče o Ferićevom kompozicijskom umijeću, zadivljujuća je vještina s kojom on gradi svoje knjige i njihove svjetove.

Dvadeset pet godina nakon knjige priča Anđeo u ofsajdu, Ferić se Spidermanom vraća žanru s kojim je ušao u književnost i koji ga je učinio jednim od najznačajnijih domaćih pripovjedača. Za one koji se pitaju koliko se u tih 25 godina autor promijenio, evo mogućeg odgovora: I dalje su tu crni humor i groteska, ali autor je u ovoj knjizi nježniji, suptilniji i čini se da više voli svoje likove.

Priče u Spidermanu su intrigantne, dinamične, prožete nenametljivim humorom, ali i uznemirujuće i često potresne. Ponekad su to zamršeni pripovjedni labirinti, ali njihovi su svjetovi bogati i kompleksni, a njihovo čitanje prava avantura.