Putovanje poljima smrti

Prije pedeset godina u Kambodži je počinjen genocid. Tri i pol godine, od svibnja 1975. do siječnja 1979., zemljom su vladali radikalni „Crveni Khmeri". Htjeli su stvoriti revolucionarno egalitarno društvo koje će živjeti jedino od proizvodnje riže, a da bi to postigli, ubili su dva milijuna sunarodnjaka koji su imali veze s dotadašnjim društvom ili su ih smatrali protivnicima. Bio je to najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata.

Dok su bili na vlasti, zemlju su potpuno zatvorili i nitko na svijetu nije znao što se u njoj događa. Zagrebački novinar Maroje Mihovilović dobio je u ožujku 1978. dopuštenje da iz Kine uđe u Kambodžu. „Crveni Khmeri" željeli su da bude prvi koji će svijetu pozitivno opisati njihovo novo društvo. Dva tjedna vodili su njega i trojicu kolega diljem zemlje, a ono što je vidio bilo je šokantno: gradovi su bili prazni, svi su živjeli u selima u radnim brigadama i gradili brane, svi odjeveni u crne pidžame, svi mladi, nijedne starije osobe. Pratioci su pazili da ne vidi strahote, ali je vidio da svi žive u velikom strahu, da stalno šute. Nitko mu se nije nasmiješio, nitko nije prišao da prozbori koju riječ. Zašto?

Kad je izišao iz Kambodže, u nizu reportaža opisao je što je vidio i osjećao. Tek kad su „Crveni Khmeri" sljedeće godine otjerani s vlasti otkriveno je da su masovno i svakodnevno ubijali ljude, i pronađen je ogroman broj masovnih grobnica i mučilišta. Tek je tada shvatio da je tih četrnaest dana putovao poljima smrti. A sve te strahote imale su neke veze i sa Zagrebom.

Za koga je:

• za čitatelje koje zanima novinarstvo iz prve ruke, bez naknadne pameti;
• za one koji o Kambodži znaju samo ime Pol Pota;
• za razgovor o tome kako se režim predstavlja svijetu i što se pri tome ne pokazuje.

U istom registru svjedočanstava o masovnom nasilju stoje i Stogodišnji rat protiv Palestine i Dan u životu Abeda Salame.