-
Besplatna dostava za narudžbe iznad 50.00 €
- Program vjernosti
Otmica Razreda za književnost
-
Brza dostava u roku od 2 do 3 dana! -
Besplatna dostava na adresu za narudžbe iznad 50€ -
Besplatno preuzimanje u knjižari, Trg bana Josipa Jelačića 17
- Opis
- O autoru
- Recenzije kupaca (1)
- Detalji o knjizi
Samosažaljivi pisac zamalo je pleonazam, baš kao i samosažaljivi čovjek. Svi mi skloni smo vjerovati da su nas Bog, sudbina, obitelj ili prijatelji zakinuli, da smo dali nesebično i puno, a primili škrto i malo.
Kako su književnici tankoćutnija čeljad od prosjeka, to je i razumljivije da su skloni podvlačenju crte ispod svojih karijera i fiksiranju svoga položaja na imaginarnom zemljovidu naše literatura te da ih rezultati takvih inventura počesto mogu uznemiriti. Razlog? Jednostavno, oni duboko vjeruju da zaslužuju puno više svega: pohvalnih kritika, prestižnih nagrada, prodanih primjeraka, ponuđenih sinekura… One najambicioznije najsnažnije pogodi činjenica da još uvijek nisu primljeni u HAZU, a sva je prilika da nikada i neće, jer godine prolaze, vremena je sve manje, a s njima i šansi da ih establišment primijeti već jednom.
Jedan je od takvih i Josip Bepo Peraica, splitski pisac koji spletom grotesknih okolnosti konačno osvješćuje činjenicu da je skoro cijeli život potratio pišući ispod ili iznad radara matične kulture, većinski ignoriran, da će čak i njegova smrt proći nezamijećeno, dok mnoge kolege, po njegovu dubokom uvjerenju, redom mediokriteti i bezveznjaci, uživaju u reputaciji besmrtnih klasika i pokretnih spomenika kulture. Od pomisli na to obuzet će ga prvo očaj, a potom i bijes. Ta zapaljiva kombinacija pokrenut će dramski zamašnjak i nevoljenog pisca pretvoriti u otimača cijelog Razreda za književnost. Ivica Ivanišević napisao je paprenu satiru o krvnoj slici naše kulture, ali i čitavoga društva, ispripovijedanu tečno, s njemu svojstvenom lakoćom, uz puno autoironije i humora.
Umirovljeni knjižničar, pisac, pokopan još za života prema slučajno pročitanoj obavijesti u novinama, najprije zgrožen, a onda radoznao što će o njemu posthumno objavljivati tisak, televizija, kolege…No, kad o njegovom liku i djelu ne izlazi ništa, nastupa bijes…smišlja osvetu. Cijela je tu plejada akademika iz Razreda za književnost, zaslužnih, po njegovom mišljenju, bez stručnih argumenata i bez ikakvog pokrića a koji godinama uživaju sve moguće povlastice. Oteti postaju karikature kroz osobne ispovijedi koje „osvetnik“ iznuđuje. Ima tu i kamatara i kockara i korumpirane policije, ali i prave slike društva u kojem je puno toga naopako, a što je političkoj eliti nezgodno do javnosti i ne dopire. Gorko zabavna, prohodna, s galerijom zanimljivih likova, knjiga. Jednostavnog stila kojim me pak tematiziranjem pobune zbog osobnog doživljaja nepravde na neki način podsjetila na „Sutra je ponedjeljak“ Frode Gryttena.