Oni ne bi ni mrava zgazili

Kako i zašto danas čitati knjigu Slavenke Drakulić Oni ne bi ni mrava zgazili? Da, ona je svakako dokument vremena, i onoga u kojem je pisana i onoga o kojemu je pisana. No ona je i svojevrstan univerzalni vodič za suočavanje s prošlošću, prvenstveno onom neželjenom.

Iako su događaji o kojima knjiga govori uvelike izblijedjeli, a mnogi od zločinaca i žrtava više nisu s nama, zablude su ostale iste. Prva je ta da se ignoriranjem i negiranjem mogu promijeniti povijesne činjenice. Naprotiv, povijest nas, kao učiteljica života, uči da se istinu može skrivati, ali da će ona kad-tad izaći na vidjelo. A oni koji je pokušavaju sakriti, izigravajući domoljubne heroje, teret vlastite odgovornosti kukavički prenose na pleća budućih generacija. Zabluda je i da ratu i ratnim zločinima moraju prethoditi dugotrajna mržnja i neprijateljstvo između članova nekog društva. Posljedično, zlo se ne događa onima koji žive u miru, suradnji, bratstvu i jedinstvu. Samo Južni Slaveni u nekoliko su navrata demantirali tu tezu. Naposljetku, zabluda je da se potencijalnog počinitelja ratnih zločina lako može prepoznati na temelju (nasilničkog) ponašanja tijekom života.

Nažalost, povijest nas uči da su ubojstva, silovanja i mučenja u stanju počiniti oni od kojih bismo se to najmanje nadali, a koji izgledaju i ponašaju se poput većine naših sugrađana. Čak i oni za koje nam se čini da ne bi ni mrava zgazili. – Hrvoje Klasić