Ne dao Bog većeg zla

Izreka Ne dao Bog većeg zla, koju u autobiografskim zapisima Rani dani izgovara pripovjedačev otac, postala je već našim općim razgovornim dobrom, pogotovo nakon što su gledatelji vidjeli film, a zatim i televizijski serijal redateljice Snježane Tribuson. Roman istoga naslova prati odrastanje glavnoga junaka u razdoblju od jednoga desetljeća: od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Siniši Ančiću, zvanom Frula, deset godina, pa do njegovih prvih studentskih dana u Zagrebu. I čini to bez prekomjerne nostalgije. A kad se njezino strujanje i prepozna, sve ipak nestane u navali tribusonovske duhovitosti koja izbija baš iz svake stranice.

Kroz malobrojne opise i vješte dijaloge Tribuson uspijeva načiniti mrežu međusobnih odnosa na različitim relacijama: između roditelja i djece, između supružnika, unuka i bake, brata i sestre, najboljih prijatelja. Životnost likova možda je najznačajnija karakteristika autorova pripovijedanja, pogotovo ako njegove likove krenemo uspoređivati s likovima nekih drugih domaćih prozaika.

Isto odrastanje, deset godina ranije rođena generacija: Povijest pornografije. Autorovi autobiografski zapisi okupljeni su u Obiteljskim slikama, a o knjigama, filmovima i pločama piše u Landranjima.

Za koga je:

• čitatelje romana o odrastanju bez prekomjerne nostalgije
• one koji su gledali film i serijal, a knjigu nisu čitali
• čitatelje koji romane vole zbog dijaloga i likova, ne zbog opisa