Empuzij

Najnoviji roman Olge Tokarczuk, prvi nakon njezine Nobelove nagrade, briljantan je dijalog s Čarobnom gorom!

Student strojarstva iz Lavova, Mieczysław Wojnicz, u rujnu 1913. stiže u selo Görbersdorf u Donjoj Šleziji, gdje se nalazi glasovito lječilište za sušicu. Ovdje, u podnožju planina, nada se da će inovativne metode i svjež zrak zaustaviti napredovanje njegove bolesti, a možda ga i potpuno izliječiti. U Pansionu za gospodu u kojem odsjeda, pacijenti iz Beča, Königsberga, Breslaua i Berlina svakodnevno se okupljaju kako bi uz čašicu likera koji spravlja njihov domaćin raspravljali o prirodi svijeta i Boga, politici, a ponajprije o ulozi žene u društvu. No, umove ovih ljudi ne zaokupljaju tek velike intelektualne kontroverze njihova vremena. Do njih dolaze i vijesti o beživotnim, unakaženim tijelima pronađenim u obližnjoj šumi, što daje povoda strahu da mračne sile vrebaju svoju sljedeću žrtvu.

Stoljeće nakon objavljivanja Čarobne gore, Olga Tokarczuk ponovno posjećuje književni teritorij Thomasa Manna te s prepoznatljivom smjelošću, inventivnošću i humorom pripovijeda o simpoziju mizoginije nad kojim se uzdiže iskonski, zborni glas čudovišnih žena, empuza. Roman Empuzij kritika je šovinizma, stigmatizacije ljudi na osnovi rodnih uloga nametnutih u modernim društvima, ali i poziv u svijet mašte koji nadilazi prostore u kojima smo se navikli osjećati sigurno...