Tvojim glasom

Knjiga Dubravke Oraić Tolić Tvojim glasom: Ljubav u sjeni politike pripada žanru lirske autobiografske proze s jakim društvenim i kulturnim kontekstom. U knjizi se spajaju autoričina biografija i obiteljska memoaristika, osobne sudbine i politička povijest, intimna svakodnevica i prohujala kultura 20. stoljeća u prostornom rasponu od Slavonskoga Broda do Posušja i Hercegovine, od Borova i Vukovara do Dugoga Sela i Sesveta, od Zagreba i Beča do Bonna i Züricha.

Autorica knjige susreće svoga budućeg supruga Benjamina u trećem razredu osnovne škole u selu Donji Andrijevci, kamo se njezina majka, ratna udovica, doselila iz Borova, a Benjaminova majka sa svojom obitelji iz Osoja pokraj Posušja. Iz dječjega susreta dvoje pridošlica u isti razred razvit će se ljubav za cijeli život. No život neće biti idila. Kao mladi profesor njemačkoga jezika, tek primljen na radno mjesto u gimnaziji u Đurđevcu, Benjamin odbija potpisati osudu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Protiv njega je pokrenut stegovni postupak i policijska istraga, pa odlazi u Beč, gdje uskoro uzima politički azil. Između domovine i ljubavi Dubravka bira ljubav. Vraćaju se iz emigracije na vrhuncu Hrvatskoga proljeća, nakon njegova gušenja nemaju putovnice sve do demokratskih promjena, Benjamin se 1990-ih angažira u politici, odlazi u diplomaciju, izlazi iz politike i postaje samosvojni kolumnist, dok Dubravka gradi sveučilišnu karijeru. U doba kovida Dubravka panično čuva svoga duhovno neslomljivoga, ali tjelesno krhkoga Hercegovca, sve dok ga kovid nije pronašao tamo gdje su se najmanje nadali – na najljepšem mjestu njihova života, u Biogradu na Moru.

Knjiga je pisana iz začudne perspektive, glasom mrtvoga supruga, koji autoricu potiče na sjećanja iz njihovih kratkih zasebnih biografija i dugoga zajedničkog života. U spojevima osobnih sudbina i političkih događaja, obiteljske svakodnevice i javne pozornice, dviju Jugoslavija i samostalne Hrvatske, autorica iz vizure voljene osobe i završenoga života crta stvarne karaktere i proživljene trenutke, obiteljske situacije i kulturne kuriozume, političke ideale i njihovo srozavanje. Fine osobne lirske niti i grubi politički zapleti čine ovu knjigu privlačnom za sve koji znaju što znače takve klasične vrijednosti kao što su ljubav, prijateljstvo, pripadnost, tradicija, erudicija, dosljednost i vjernost.

O autorici:

Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Rođena je u Slavonskome Brodu 1943. Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je u Zagrebu (1962.–1967.) i Beču (1967.–1969.). Magistrirala je temom o pejzažu u djelu A. G. Matoša, a doktorirala tezom o fenomenu citatnosti. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U Zavodu je postigla znanstvene stupnjeve od asistentice do znanstvene savjetnice. Godine 1997. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, poslije na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti, gdje je predavala teoriju književnosti i kolegije iz kulturologije. Objavila je dvadesetak znanstvenih i esejističkih knjiga, tri knjige poezije, više prijevoda te oko sto pedeset članaka iz teorije književnosti i kulture. Knjige Teorija citatnosti, Muška moderna i ženska postmoderna i Čitanja Matoša prevedene su na njemački i objavljene kod uglednih nakladnika (Boehlau Verlag i Peter Lang), a njezin pojam citatnost ušao je u širu znanstvenu uporabu. Pjesničke knjige Urlik Amerike i Palindromska apokalisa objavljene su na engleskome jeziku (Ooligan Press, Portland, 2005) te dobile nagradu za najbolji prijevod sa slavenskih jezika te godine. Knjiga Muška moderna i ženska postmoderna (Zagreb: Ljevak, 2005) dobila je Vjesnikovu nagradu za knjigu godine, a roman Doživljaji Karla Maloga nagradu „Ivan i Josip Kozarac“. Nositeljica je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, dobitnica je Povelje Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Državne nagrade za znanost za životno djelo, nagrade „Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo u području književnosti. Profesorica je emerita i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bila je deset godina u uredništvu Hrvatske revije, a sada je glavna urednica časopisa Forum. Dopredsjednica je Matice hrvatske i tajnica Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

O urednici:

Nives Tomašević znanstvenica, urednica je i autorica. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je na Poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju hrvatske kulture u području humanističkih znanosti. Stručnim, znanstvenim i akademskim radom posvetila se svekolikomu području nakladništva: više od 40 godina radila je u nakladničkim kućama (Mladost, Mozaik, Slon, Ljevak) i uredila veći broj knjiga i biblioteka (Rukoljub, Otvorena knjiga, Academica, Razotkrivanja i dr.). Od 2009. godine vanjska je urednica u Nakladi Ljevak. Akademsku i znanstvenu karijeru razvijala je na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, gdje je radila od 2009. do 2019. i pokrenula niz kolegija s temama nakladništva i kulturnih studija. Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku izvanredna je profesorica od 2019. godine. Objavila je veći broj radova te je autorica jedne i koautorica dvije knjige. Dobitnica je nekoliko visokih nagrada u Republici Hrvatskoj: godine 2004. dobila je nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Josip Juraj Strossmayer za najbolji izdavački projekt – biblioteka Razotkrivanja, čija je urednica. Godine 2003. dobitnica je Povelje Grada Osijeka za promicanje osječke pisane riječi dok je 1997. primila odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi.

Iz kritike:

„Tvojim glasom memoarska je kronika života u dvoje, kronika je to Slavonije i Hrvatske koja kroz povijest jedne obitelji, njezinih uspona i sutona, opisuje povijest u kojoj se mnogi mogu pronaći, ona je i registar intrigantnih hrvatskih političkih i kulturnih činjenica. Autobiografsko autoričino pamćenje ispričano je kroz vizuru muškoga pogleda, njezina supruga Benjamina Tolića, pa to knjizi uz dokumentarnost daje intimnu lirsku notu.

Ova je knjiga istodobno i posveta njihovoj ljubavi i dnevnik sjećanja koji se zaboravu suprotstavlja tako da unuci pročitanu priču čuvaju prenoseći ju glasno dalje.

Historiografija će se zasigurno knjigom služiti kao vrijednim izvorom za istraživanje jednoga koncepta hrvatske povijesti u kojemu se profiliraju različiti pogledi na ideologiju od druge polovice dvadesetoga stoljeća do danas.”

— Helena Sablić Tomić

Iz knjige:

„I što je ostalo nakon moga i našega života? Ostala je ona riječ i onaj smisao zapisan na kraju Raja u Danteovoj Božanstvenoj komediji. Ostala je: 'ljubav koja pokreće Sunce i druge zvijezde'.”

„Biti gost – postalo je moje trajno stanje. Osjećao sam se i bio gost gdje god sam se nalazio. Gost kod tebe i tvoje mame. Gost u našim stanovima. Gost u društvu i politici. Gost u životu.”

„Toga dana, početkom listopada 1962., tvoja je mama dobila sina, a ja drugu mamu. Ovdje možeš malo i zaplakati. Ja ću ti se pridružiti. Naš profesor Viktor Žmegač napisao je u knjizi SMS eseji da u postmoderno doba i muškarci smiju plakati.”

„Jesam li svoju memoarsku prozu trebala objaviti? Da, iz nekoliko razloga. Željela bih da naši unuci i njihova generacija saznaju kako se živjelo u drugoj polovici 20. stoljeća, koliko je zanosa, borbe i patnje trebalo da Hrvatska postane samostalna država, a hrvatski jezik ravnopravan s drugim jezicima, napokon, da pročitavši ovu knjigu osjete što znače klasične vrijednosti kao što su ljubav i prijateljstvo, pripadnost i tradicija, erudicija i domoljublje, ponos i praštanje, dosljednost i vjernost.”