Čari političkoga u queer perspektivi

Kako čitati Machiavellija “protiv struje” i što njegova misao znači za naše suvremeno političko iskustvo? Kakva je veza LGBTIQ+ problematike i Firentinčeva političkog mišljenja? U odgovoru na ta pitanja studija pristupa Machiavellijevu djelu mišljenja (Lefort) iz queer perspektive.

Fundamentalno demokratski karakter Machiavellijeva političkog projekta izravno je povezan sa sposobnošću plebsa da prepozna svoju novu funkciju u društvenom polju i da na sebe, uz pomoć vladara, preuzme queer “identitet”, afirmirajući se kao nepresušni izvor društvene inovacije. Seksualnom reinterpretacijom Machiavellijeve Mandragole značajno se obogaćuje Machiavellijev prevratnički politički projekt. Pokazuje se kako eksplozija seksualne želje izvan granica dominantne heteronormativne ćudorednosti predstavlja produktivan način izražavanja želje plebsa da ne bude potlačen i podložan velikašima – što se na koncu ispostavlja korisnim za sve aktere pojedinačno, ali i za cijelu zajednicu. Dok figura velikaša utjelovljuje antiutopističko načelo ponavljanja i inertnosti, dotle figura plebejca simbolički utjelovljuje princip kreativnosti i djelovanja. Kada se plebejski utopijski poriv prikladno pobudi i izrazi kao queer utopijska težnja za novim, tada se oslobađa queer političko djelovanje koje rezultira stvaranjem alternativnih mogućnosti bivstvovanja u svijetu – što društvo u cjelini čini slobodnijim i snažnijim.

Studija domišljato povezuje demokratsko i feminističko lice Machiavellija. Pred čitateljem se pomalja alternativna slika novoga, pučkog queer vladara kao drag performera, čiji se emancipacijski potencijal očituje u utopijskom zamišljanju mogućnosti drugačije zbiljnosti, što otvara obzor budućnosti ispunjen nadom i pokreće plebejsko stvaralačko djelovanje.