

Knjiga je prvo sveobuhvatno i objektivno djelo o pomorskim sukobima na Jadranu u Drugom svjetskom ratu te svim zaraćenim stranama. Do sada smo imali sam sporadična djela na ovu temu. Britanci su, recimo, ubrzo poslije rata objavili nekoliko popularnih djela o operacijama njihovih motornih torpiljarki i topovnjača na Jadranskom moru, a tek nedavno i opširnije knjige o svojstvima i djelovanjima savezničkih brzih napadajnih brodova. Njemačka literatura o ratu na Jadranu i Sredozemlju dosta je skromna i ograničena na rijetke "biografije" pojedinih postrojbi (9. i 10. flotile torpiljarki, 3. flotile motornih torpiljarki, njemačkih postrojbi za iskrcavanje), kao i na sinteze ratnih dnevnika mornaričkih postrojbi na Sredozemlju.
Raspoloživi izvoru u bivšoj SFRJ jednostrano su opisivali događaje i operacije, pretežito veličajući partizane (odnosno Mornaricu NOVJ), dok je protivnik "bezličan" ili kao u većini filmova i stripova poslijeratnog doba prikazan kao raspojasani razbojnik ili laki cilj za uvijek budne i nadljudski sposobne partizanske heroje. U takvom opisu rata na moru izbjegavalo se, primjerice, spominjati postojanje "neke bivše" kraljevske ratne mornarice, ali se zato stlano tvrdilo kako su Talijani i Nijemci na svojim čeličnim ratnim brodovima morali bježati pred našim "drevenim razaračima" s posadama čeličnog srca..
Do kraja 1970-tih godina dostupna literatura nije poimence spominjala ni ljude koji su tada pobijedili na moru. Iako se njegovao “kult ličnosti” predsjednika Josipa Broza Tita, do početka 1990-tih i stvaranja samostalne Republike Hrvatske često nisu bila poznata imena osoba koje su stvarale i razvijale Mornaricu NOVJ i omogućile konačnu pobjedu. Također se nije spominjalo – ili u vrlo ograničenom opsegu – djelovanje i uspjehe savezničkih pomorskih snaga na Jadranu.