Zašto guramo glavu u pijesak?

Kvaliteta našeg života često ovisi o tome koliko smo spremni i sposobni suočiti se sa stvarnošću, ali i s vlastitim osobinama koje nam pomažu ili odmažu da se u njoj uspješno snalazimo i dobro osjećamo. Uvjereni smo da „glavu u pijesak guraju“ samo djeca kad se nečega boje, mladi kad nešto žele izbjeći te svi oni koji nerado razmišljaju o sebi i svijetu u kojem žive. Jednako tako uvjereni smo da odrasli ljudi prihvaćaju provjerene činjenice, suočavaju se s problemima i nastoje ih riješiti. No ipak, u stvarnom životu svi mi povremeno niječemo činjenice i ignoriramo probleme, štiteći se tako od neugodnih, bolnih, teško rješivih ili nerješivih situacija.

Ova knjiga upoznaje nas s pojavama poricanja, ignoriranja i nijekanja činjenica, zavaravanja i obmanjivanja drugih i sebe te nas uči prepoznavati ta ponašanja. Alati koje nam nudi pomoći će nam da se suočimo s takvim situacijama i prebrodimo ih, ali i da katkad izbjegnemo probleme koje takva ponašanja mogu stvoriti u nekim drugim prilikama.

„Prijateljstvo, kao jedan od iznimno vrijednih odnosa između ljudi, ni u kom slučaju ne bi se trebalo održavati kad je riječ o nekim neprimjerenim ponašanjima nekog od prijatelja ili kad je posrijedi pomanjkanje naklonosti ili strpljenja za osobu s kojom se družimo. Ljepota prijateljstva upravo je u tome da se uzajamno podržavamo, da nam je ugodno kad smo zajedno, da se nadopunjujemo i obogaćujemo svoj život tim druženjem, a ne da se podnosimo i vrebamo prilike da odapnemo koju „otrovnu strelicu“ prema svom prijatelju ili prijateljici. U prijateljstvu ne samo da ne treba ignorirati činjenice koje nam se ne sviđaju, već otvorenih očiju treba vidjeti sve što nam se sviđa, kao i sve ono što nam je zajedničko i što nas raduje. A kad nam se nešto ne sviđa, tada se ne trebamo obmanjivati da će proći samo od sebe, već o tome trebamo razgovarati s prijateljem. Ili se pak oprostiti od njega.“