Volja za moć

Naš spoznajni aparat nije usmjeren na “spoznaju”… Istina je vrst zablude, bez koje određena vrst živih bića ne bi mogla živjeti. Konačno odlučuje vrijednost za život… Negda se o svakom moralu govorilo: “prepoznat ćete ga po njegovim plodovima”; ja o svakom moralu velim: On je plod po kojemu prepoznajem tlo na kojemu je niknuo.

Apriorne “istine” u koje se najviše vjeruje za mene su — mnijenja prihvaćena do daljnjega. Ali jesu li to zato istine? Kakva li zaključka! Kao da se istina dokazuje time što opstaje čovjek! … Odbije li se moralnost onoga “nemoj lagati”, “smisao za istinu” mora se legitimirati pred nekim drugim forumom. Kao sredstvo održanja čovjeka, kao volja za moć.

Među silama koje je moral uzdigao bila je istinoljubivost: ona se konačno okreće protiv morala, otkriva svoju teleologiju, svoje zainteresirano motrenje… Dokle god vjerujemo u moral, osuđujemo opstanak.

Taj moj dionizijski svijet vječnog stvaranja sama sebe, vječnog razaranja sama sebe, tajanstveni taj svijet udvostručenih sladosti, to moje “onkraj dobra i zla”, bez cilja ne leži li cilj u sreći kruga, bez volje nema li kakav prsten dobre volje za se, — hoćete li ime za taj svijet? Rješenje za sve njegove zagonetke? I neko svjetlo za vas, vi najskrovitiji, najsnažniji, najnezastrašeniji, vi najponoćniji? — Ovaj je svijet volja za moć — i ništa osim nje! I vi sami ste ta volja za moć — i ništa osim nje!

Volju za moć čini 1067 fragmenata (mahom podsjeta, bilježaka, nacrta, maksima, definicija i predviđanja), nastalih u posljednjem desetljeću Nietzscheova stvaranja. Riječ je o važnoj i provokativnoj zbirci autentičnog i beskompromisnog mislitelja u kojoj se uglavnom radikalno (»s čekićem u ruci«) pretresa i obrće ne samo dotadašnja filozofska misao nego i opći nazor na svijet.

—dr. sc. Vanja Borš

Otklanjanje svih prepreka autentičnom ljudskom bivstvovanju, ljubav prema životu, stvaralaštvu i slobodi kao ostvarenju čovjeka, otvorenost prema istini koja se ogleda u razbijanju svih iluzija pa i pod cijenu gubitka (lažne) utjehe i varljive sigurnosti, vitalnost i stvaralaštvo kao čovjekovi ontološki modusi, čine ovo djelo kanonskim ostvarenjem zapadnog mišljenja.

— dr. sc Gracijano Kalebić