Slika, jezik, medij

Tekst je načelno podijeljen na tri veće cjeline (Ontologija animacije, Estetika animacije i Primjena animacije), a svaka od njih razdijeljena je na kraća poglavlja. Podjela je proizvoljna, a polazi od pretpostavke da se ontologija animacije tiče biti koja animaciju čini različitom spram drugih vizualnih fenomena; estetika animacije ima pak veze s konkretizacijom animacije u obliku animiranoga filma, te našom prosudbom pojmova poput tzv. »mogućega svijeta«, naracije, kretanja i prostora ili likova; primjena animacije razmatra što se sve s njom događa u drugim medijima i žanrovima, kao što je televizijski video-spot, reklama ili artificijelna stvarnost. Na fenomen animacije nastoji se ukazati unutar različitih medijskih i žanrovskih opredjeljenja. Tekstovi variraju od fenomenološke analize, preko teorije igara i klasičnih dramaturških, odnosno ikonografskih razrada, pa sve do gotovo sociološkoga pristupa. Pisac je animaciju, ali i sam animirani film shvatio kao kompleksni fenomen, koji se – bez ozbiljnih sadržajnih posljedica – ne može svesti na samo jedan metodički ključ.