Vezivanja

Emmanuelle Pagano u svojoj knjizi Vezivanja obrađuje univerzalne teme našeg vremena: usamljenost i otuđenost, odnos prema tijelu i starenju, ljubav i njene mračne strane, odrastanje, nasilje u školi, pitanje roditeljske odgovornosti, život osoba s invaliditetom, složeno afirmiranje osobnih identiteta i pitanje promjene spola, ekološku osviještenost, sudbine pojedinaca što žive na društvenoj margini. Motiv prirode kao neuljepšanog, katkad zapanjujuće čudesnog, no nerijetko neprijaznog čovjekova okoliša, koji često, usprkos svemu, postaje funkcionalnim pejzažom za naratoričina psihička stanja, također se redovito provlači kroz njena djela.

Vezivanja je naslov odvažnih izbora tema, reskog i neposrednog izraza, inovativnog pristupa jezičnoj građi i, ponajprije, patchwork intimnih trenutaka: prozor u živote bezimenih likova što se izmjenjuju iz crtice u crticu. Emmanuelle Pagano bilježi mirise, geste, glasove koji su spojili i razdvojili dvoje ljubavnika i tematizira njihovo pitanje teritorija, prostora, bliskosti i udaljavanja, slobode i dominacije. Prvotna ushićenost susretom, detalji koji su se u početku dojmili, smiješna osobina koja je nekoga osvojila, nerijetko imaju tužan epilog: nastupaju napuštanja, odljubljivanja, pakiranje kofera i zaborav. Njezin izraz je poetičan, ona je sklona jezičnoj inovaciji koja se kroz spretnu igru razlaže na prvotne pojmove, poprimajući pritom nove, „pomaknute“ smislove. Već i sam naslov – u originalu Nouons-nous – metafora je isprepletenosti tijela, veza, tkiva i fluida, a ono „mi“ (nous), govori i o autoričinoj sposobnosti da pojedinačne, male sudbine približi onoj univerzalnoj razini koja se ne tiče samo „mi“ u okviru jednog ljubavnog para, već i ljudske vrste općenito.

O autorici

Francuska spisateljica Emmanuelle Pagano (1969) do 2012. je radila kao profesorica likovne umjetnosti, a zatim napušta školstvo i potpuno se posvećuje pisanju. Studirala je povijest filma i audiovizualne umjetnosti na sveučilištu Paul Valéry u Montpellieru. Nekoliko stručnih radova posvetila je poetici Pasolinijevih filmova. Djela su joj prevođena na talijanski, njemački, mađarski, bugarski, češki, španjolski i hrvatski jezik. Za roman Adolescenti trogloditi dobila je Europsku nagradu za književnost 2009. Živi u Francuskoj, u pokrajini Ardèche, i majka je troje djece.