Izabrana djela II

„[...] Drugi svezak započinje izborom pjesama iz zbirki objavljenih sedamdesetih godina XX. stoljeća kada Vesna Parun otkriva sonet i satiru.

[...] Satiričkim pjesmama autorica pažnju preusmjerava na općedruštvena pitanja, a erotskim i karnalnim humorom na grotesknu stranu romantizirane ideje ljubavi i općeprihvaćenih moralnih vrijednosti.

[...] U slučaju autoričine humorističke erotske književnosti rekao bih da je prekoračenje normi istodobno komičan i politički rizičan događaj. S jedne strane ti tekstovi nastoje upozoriti na ridikuloznost funkcioniranja uvriježenih modela i mehanizama vrednovanja u zajednici, a s druge strane ne isključuju podsmijeh i odbacivanje književne i društvene zajednice koja ih procjenjuje.

[...] Smatram da humor Vesne Parun rijetko kad nastaje s namjerom da obezvrijedi ili povrijedi, a najčešće je, uz veliku dozu autoironije, usmjeren prema općim društvenim i kulturnim anomalijama, ljudskim porocima i manama.

[...] On nas nagovara da onkraj brojnih lažnih vrijednosti koje zajednički prešutno odobravamo, uočimo apsurd i da ga iskoristimo kao silu koja će pokrenuti kritički smijeh.

[...] Dio opusa posvećen dječjoj književnosti predstavljen je najpoznatijim autoričinim tekstom, dječjim romanom u stihovima Mačak Džingiskan i Miki Trasi (1968).

[...] Prozni dio autoričina opusa predstavljen je tekstovima iz četiriju knjiga: Pod muškim kišobranom (1987), Krv svjedoka (1988), Nedovršeni mozaik (1990) i Noć za pakost (2001). Riječ je o esejima o književnosti i jeziku, referatima, meditativno-intimističkim prozama te autobiografskim zapisima. Njihovim izborom želio sam ukazati na povijest autoričina odnosa prema književnosti kao izvedbi, pozivu i instituciji te na povijest nastojanja da i njezini prozni radovi promijene ustaljeni poredak vrijednosti.“

(Tvrtko Vuković)