Venera u krznu

»Ošini, draga gospodarice, i izliječi mu srce«, stih je iz pjesme Venus in Furs (Venera u krznu), objavljene 1967. na »banana« albumu legendarnih Velvet Undergrounda, inspirirane istoimenom novelom Leopolda von Sacher-Masocha. Iako je i u vrijeme objavljivanja (1870.) bila rado čitana, ova je nevelika knjiga velikog utjecaja dostojnu interpretaciju onkraj psihijatrijskih priručnika dočekala tek stoljeće kasnije, u vrijeme spomenutih Velveta, kad su zaredala obnovljena i kritička izdanja, ekranizacije i kazališne adaptacije... da bi nakon gotovo pola stoljeća došlo do prave erupcije interesa za njezine soft-porno trabante i knjige slične provenijencije s temom seksualnog podčinjavanja i robovanja »gospodarima«, predvođene megabestselerom 50 nijansi sive.
Ali manimo se nijansi i vratimo se još malo začetniku i izvorniku, jer ­»sve su ostalo nijanse«, kako je to svojevremeno predmnijevao i otpjevao popularni zabavljač. Sacher-Masoch u Veneri uzdiže užitak u patnji do trijumfa, pa tako njegov junak Severin od svoje okrutne gospodarice Vande s radošću trpi i zaziva najgora poniženja: »Želim se klanjati ženi, a to mogu samo ako ona prema meni bude okrutna«, kaže. Obrazac takva ponašanja bečki će neurolog Richard von Krafft-Ebing, prema autorovu prezimenu, potom ovjekovječiti pojmom »mazohizam«. I tako je Sacher-Masoch, a sve je počelo kad je osjetio potrebu da ispriča svoju životnu priču, izazvao domino efekt koji traje i traje...