

Knjiga 'Lanjski snjegovi' spada u djela koje je žanrovski nemoguće potpuno odrediti. I sam je autor toga bio svjestan, dodavši sljedeći barokni podnaslov: „Studije portreta za autobiografiju koju nikada neću napisati, također: Pokušaj načina pripovijedanja za isto tako nikada napisani buildungsroman“. Radi se, dakle, o nekoj vrsti autobiografskih zapisa; no čitatelj je od početka upozoren da je pamćenje nepostojano, a sjećanje nepouzdano.
„Studije portreta“ podijeljene su u pet poglavlja, a svako je od njih posvećeno osobi koja je utjecala na Rezzorijevo djetinjstvo i ranu mladost: nepismena, priprosta dadilja i dojilja Kasandra koja ga je uvela u čarobni svijet bajki i priča; konzervativni, distancirani otac koji se manijakalno posvećuje lovu, pokušavajući nadoknaditi stvarne i umišljene gubitke nastale raspadom Austro-Ugarske Monarhije; neurotična, krhka majka, razočarana brakom, koja guši djecu svojom pretjeranom skrbi; sestra čija ga duga bolest i prerana smrt prate kroz cijeli život; voljena guvernanta Kitica koja mu je pružila sve ono što njegovi ekscentrični roditelji nisu mogli.
Rezzorijeva duhovita i dirljiva autobiografska proza uvjerljivo pokazuje da pripovijedati o sebi prije svega znači pripovijedati o drugome.