Uloga moje obitelji u svjetskoj krizi

Boris Beck već je od početka svoje publicističke karijere prepoznat po osebujnom i u nas jedinstvenom postupku, a to je da prezentira obiteljski život kao fenomenologiju. Ma koliko njegovi eseji bili duhoviti, oni su plod ozbiljnih razmatranja; autentični su, ali s mnoštvom književnih i kulturnih referenci; djeca se u njima, što je novum u nas, ne pojavljuju kao objekti odgoja, kojima bi autor bio nadmoćan i nadređen, a ne upada se ni u infantilizaciju diskursa; naprotiv, djeca su ozbiljni i relevantni sudionici ne samo obiteljskog nego i šireg kulturnog obzora, kroz čije se postojanje i ponašanje pretresaju veliki i važni društveni problemi. Riječ je o mozaičnoj knjizi, u kojoj se ogleda fragmentarnost svijeta, ali konzistentnoj u svojoj mudroj i plemenitoj poruci. U knjizi se tematiziraju problemi odgoja u suvremenim okolnostima narušenih autoriteta i hijerarhija; obrazovanja u kojem su djeca i mladi suočeni s mnogim digitalnim sadržajima koji im izazivaju poremećaj pažnje; novih modusa društvenosti u virtualnim prostorima. Sav je taj sadržaj prikazan u kontekstu ekonomskih i političkih danosti, unutar kojih autor razlaže razne moralne, filozofske i etičke probleme, od začeća i rađanje djece, preko problema školovanja i gradnje međuljudskih odnosa, do konačnih pitanja o razlozima i načinima postojanja čovjeka u svijetu. Zaključno, knjiga redefinira naš pogled na djecu i otkriva nov način pisanja o njima.