Ulica nevjernih žena

Kroz pet poglavlja romana upoznajemo se s poviješću neuglednog i zabačenog Vrapčanskog odvojka, slijepe uličice na zapadnom rubu grada, ni po čemu posebne, osim po tome što u njoj još uvijek nema previše novogradnji, te po broju nevjernih žena, koji premašuje prosjek svih okolnih, možda i većih ulica.

Kroz priče raznih junakinja doznajemo njihove ljubavne povijesti, kroz koje se zrcali i priča o samom Vrapčanskom odvojku, kao i o kvartu - Stenjevcu, predgrađu većini Zagrepčana poznato po ludnici. No, Stenjevec ima svoju dobrim dijelom zaboravljenu povijest, a ono što se o njemu ne zna, autorica (koja živi u Stenjevcu) je sama nadodala, pletući moguće i nemoguće, zbilju i bajku, podarivši svojim stenjevačkim likovima neizbježnu dozu ludila, nekonvencionalnosti, gatalačkih sklonosti, neobičnih vizija, te sposobnosti percipiranja nečega što običan čovjek ne može vidjeti - pripadnika paralelnog svijeta vrtnih i šumskih patuljaka.

Naime, u Ulici nevjernih žena harmoniju zbilje narušava patuljak Robert, oblikovan kao parodija romantičkog ljubavnika - predstavljen je poput kicoša iz šume/grada koji je uvjeren da voli sve ono što bije jedan muškarac svjestan svog libida i sebe sama trebao voljeti. Njegovo nepristajanje na monogamnost, provokativna taština, prepuštanje strastima kao i zavidno umijeće vođenja ljubavi postaju prostorom u koji autorica smješta niz priča iz intimnog života ženskih likova. One pristaju na tjelesno prepuštanje Patuljku, koji je zapravo samo dio njihove psihe koju svaka od njih stvara u trenutku kada strepi nad svojom sudbinom.

Prateći emotivno labilne junakinje kroz njihove ljubavne nevolje, putujemo istodobno složenim svijetom ženske psihe, ali i sjenovitim životom zaboravljene uličice - koja kao da namjerno ostaje po strani od važnih događaja, zabavljena samom sobom, poput žene koja se gleda u zrcalo. Ulica nevjernih žena pomiče granice žanra koje su postavile suvremene priče o ljubavi. Milana Vuković Runjić nije se prepustila melankoličnom tonu tranzicijske zbilje u kojoj je prepuštenost, rezignacija, nevidljivost i nezainteresiranost potisnula strast iz prvog postmodernog ljubavnog romana, onog što ga potpisuje John Fowles, još davne 1969.