UBOJSTVA KRALJEVA T.U.

Izraz "ubojstva kraljeva" ima lice i naličje: ne radi se tek o slučajevima u kojima je ubijen netko od monarha, nego i o slučajevima kada su monarsi ubijali. Oboje se, dakako, odnosi i na članove kraljevskih obitelji. Dvije se strane često i prekla­paju, npr. kada je kralja ubio - ili njegovo ubojstvo naredio - netko tko će kasnije zauzeti njegovo mjesto: primjerice, u En­gleskoj su u 15. stoljeću kasniji nasljednici ubili dvojicu (možda čak i trojicu) kraljeva. Ali, ima i monarha kojima se pripisuju mas­ovna ubojstva, a najpoznatiji je među njima ruski car Ivan "Grozni", odgovoran za smrt tisuća muškaraca, žena i djece. U mnogim slučajevima sama je ubojstva osobno nad­gledao čovjek koji je uživao u najjezovitijim ikad osmišljenim načinima mučenja.

Razmjeri monarhove moći stoljećima su bili toliki da nije nimalo neobično što su se pretendenti borili za prijestolje i što su uzurpatori ubijali ne bi li se domogli vlasti. Nije neobično ni to što se posljednja dva stoljeća općenito smatra nerazumnim da samo jedna osoba, monarh, ima ovlasti koje su uskraćene milijunima ljudi. Monarsi su se žestoko držali toliko ljubljene moći da im ju je u mnogim zemljama bilo potrebno nasilno oteti. Čak i oni koje danas naziva­mo "ustavnim monarsima", a mnogi među njima tek su simbolični poglavari, našli su se na udaru onih kojima se nikako ne sviđa to što utjelovljuju moć vlasti i "elite" koja ljubomorno zgrće povlastice, ne želeći ih dijeliti s onima koji se nisu rodili u elitnim krugovima. Dok postoji takva neravno­pravnost moći i bogatstva - a nemoguće je zamisliti kako bi se takav odnos snaga mogao okončati - bit će ljudi koji monarhe smatraju osobnim neprijateljima i "nepri­jateljima naroda".

 
Knjiga obuhvaća više od tisuću godina povijesti i istražuje motive, sredstva i posljedice ubojstava kraljeva - ubojstava pripadnika europskih vladarskih obitelji, ali i ubojstava koja su počinili. Pojedine priče mogu se mjeriti s najboljom fikcijom: nasilna smrt usred kraljevske raskoši, ubojstva kojima se s prijestolja svrgavaju tirani, okončavaju dinastije i započinju ratovi.

Tijekom stoljeća, muškarci - ali i nekoliko žena - ubijali su vladare iz koristi, radi osvete, u ime religije, da se riješe tirana i da svrgnu omražene režime. Služili su se mačevima i strijelama, eksplozivnim napravama i mecima, otrovom i (navodno) magijom. Čak i danas, monarsi žive pod prijetnjom nasilne smrti od terorista i luđaka.

Ipak, u povijesti je bilo i ubojica iz redova kraljeva. Monarhe su ubijali ili prisvajali prijestolja zavidni rođaci. Kraljice su davale ubijati supruge, sinovi su ubijali očeve, očevi sinove. Najstrašniji je bio ruski car Ivan Grozni, manijak koji je skrivio smrt tisuća podanika.