-
Besplatna dostava za narudžbe iznad 50.00 €
- Program vjernosti
Ljetno čitanje, bez osobnog razvoja
Ne mora. Čovjek nije projekt s KPI-jem.
Zabilješke starog pokvarenjaka
Postoje knjige koje nude sedam koraka prema boljem životu. Bukowski uglavnom preskoči korake, život i sve što bi se moglo nazvati boljim.
U Zabilješkama starog pokvarenjaka nema uglađene životne mudrosti, ali ima alkohola, seksa, bijesa, samoće i ljudi kojima je dostojanstvo već negdje ispalo iz džepa. Bukowski ne pokušava svoje likove učiniti boljima nego što jesu. Samo ih gleda dovoljno dugo da postanu smiješni, odbojni, tužni i povremeno opasno slični nama.
Čik
Dva tinejdžera, ukradeni automobil i ljetovanje organizirano bez roditelja, vozačke dozvole, rezervacije i osnovnog nagona za samoodržanjem.
Čik je roman ceste za sve koji su barem jednom pomislili da bi život bio jednostavniji kad bismo samo ušli u automobil i krenuli. Naravno, ne bi. Ali barem bi se nešto dogodilo.
Ispod krađa, psovki, alkohola i ljetnog kaosa nalazi se priča o prijateljstvu, nepripadanju i onom kratkom razdoblju života kad još ne znaš tko si, ali već prilično dobro znaš gdje ne želiš ostati.
Neki su tu da nam pokažu kamo uzori odlaze kad nitko ne gleda.
Mračna kći
Leda dolazi na more sama i neočekivano uživa u vlastitoj slobodi. Zatim ugleda mladu majku s kćeri i ljetni odmor polako prestaje biti odmor.
Mračna kći govori o majčinstvu bez obvezne aureole, o ljubavi koja ne poništava bijes, o odgovornosti koja ne briše žudnju za bijegom i o osjećajima koje bi pristojna žena navodno trebala uredno pospremiti prije odlaska na plažu.
Ferrante ne nudi majčinstvo kakvo stane na čestitku. Nudi ono koje istodobno voli, guši, oslobađa i proizvodi krivnju u industrijskim količinama.
Dani zaborava
Muž ostavi Olgu zbog mlađe žene. Ona tu informaciju ne prima dostojanstveno, ne počinje meditirati i ne otvara profil na kojem će dokumentirati svoj novi život.
Ona se raspada.
Upravo zato su Dani zaborava tako dobri. Ferrante ne preskače ružne dijelove napuštanja: bijes, poniženje, tjelesnost, opsesiju, kaos i trenutke u kojima čovjek prestane prepoznavati vlastiti glas. Ovo nije uredna priča o osnaživanju. Najprije dolazi slobodni pad. Eventualno poslije vidimo što je preživjelo.
Himmlerove jaslice
Bavarska, 1944. U nacističkom rodilištu osnovanom u sklopu programa Lebensborn trudnice i novorođenčad žive unutar pažljivo uređene idile. Sve je čisto, organizirano i napravljeno za budućnost.
Samo što je budućnost monstruozna.
Himmlerove jaslice pokazuju da zlo ne mora urlati, razbijati vrata i izgledati kao zlo. Ponekad nosi uniformu medicinske sestre, vodi evidenciju i poziva se na dobrobit djece. Upravo je ta urednost najjeziviji dio romana: nasilje je pretvoreno u proceduru, a ljudski život u projekt selekcije.
Prorokova pjesma
Totalitarizam rijetko stiže s dramatičnom glazbom i natpisom da je upravo počeo. Češće dolazi kroz novu uredbu, nestanak susjeda, policijski razgovor i rečenicu da pošteni ljudi nemaju razloga za strah.
U Prorokovoj pjesmi Irska se postupno pretvara u državu koja guta vlastite građane, dok Eilish Stack pokušava sačuvati obitelj i razumjeti trenutak u kojem je normalan život prestao biti normalan.
Roman se čita kao distopija samo dok se ne sjetimo koliko se brzo ljudi priviknu na ono što su jučer smatrali nemogućim.
Ponekad je ima previše.
Rat
Ratna književnost često pokušava pronaći junaštvo, smisao ili barem veliku rečenicu dostojnu spomenika.
Céline pronalazi ranjeno tijelo, buku koja ne prestaje i čovjeka kojem je rat ostao u glavi dugo nakon što je bojište ostalo iza njega.
Rat ne traži plemenitost ondje gdje je nema. Kratak je, sirov i tjelesan roman o iskustvu koje se ne završava povratkom kući. Ovdje nema uredne pouke o ljudskoj izdržljivosti. Ima samo činjenice da tijelo pamti i da preživjeti nije isto što i vratiti se.
Sunčanik
Djed i unuk kreću u potragu za vragom. Što je, realno, mnogo pošteniji obiteljski plan od zajedničkog vikenda bez mobitela.
Dok hodaju kroz prirodu, susreću neobične ljude i pokušavaju utvrditi postoji li zlo izvan ljudske mašte, među njima nastaje bliskost koja se ne mora objašnjavati velikim riječima.
Sunčanik je istodobno nježan i grub, kratak i dovoljno čudan da ne sklizne u sentimentalnu priču o obitelji. Karakaš dobro zna da se o važnim stvarima često razgovara dok se navodno traži nešto sasvim drugo.