Da nam živi, živi rad

Knjiga je posvećena fenomenu socijalističkog radnog takmičenja koji se promatra tijekom sedam formativnih godina hrvatskog i jugoslavenskog komunizma, točnije od kraja Drugog svjetskog rata i uspostave nove socijalističke vlasti do svršetka prvog petogodišnjeg plana 1945-1952. nakon kojeg se trebala procijeniti učinkovitost samog projekta. Autor fenomenu socijalističkog takmičenja pristupa kompleksno, ukazujući na njegovu dvostrukost. U takmičenju gleda i pokret i metodu kojima se htjela povećati produktivnost gospodarstva ali i ustoličiti nove društvene vrijednosti, primjerene novom nadolazećem društvu. Usavršavanje radnog procesa tako je ispravno postavljeno u vezu s ostvarivanjem najvišeg društvenog cilja novog režima: stvaranja socijalističkog čovjeka koji je trebao biti vođen društvenim, a ne privatnim interesom. Kao pokret pak, socijalističko takmičenje je u svom totalitetu uključivalo sve zaposlenike, od niskokvalificiranih radnika do visokokvalificiranih eksperata, koji su, držeći se svako svojih standarda, od radnih normi i discipline do uštede materijala i ustrajanja na kvaliteti, trebali povećati vlastitu produktivnost. Autor se u knjizi pritom fokusirao na fenomen udarništva, sublimiranom u ideji da se, u postojećim uvjetima, tehnološkoj zaostalosti doskoči povećanim fizičkim angažmanom, i na taj način ubrza zamišljena potpuna preobrazba društva.