Tito u Rusiji

I upućeniji čitatelj i za historiografiju tek ovlaš zainteresirani namjernik pretpostavit će da je o biografiji Josipa Broza Tita – metalskog radnika, ratnog i revolucionarnog vođe, maršala, bonvivana, doživotnog predsjednika SFRJ i svjetske političke činjenice – dosad rečeno i napisano baš sve. Čitave biblioteke knjiga najrazličitijih profila, od akademske historiografije, preko režimske hagiografije i amaterske memoaristike do opsežnih biografija objavljene su o njegovu liku i djelu. Jedan period, ipak, ostao je gotovo posve nepoznat.

S tom se slijepom pjegom – a riječ je o čitavih pet, po mnogočemu ključnih godina za biografiju budućeg revolucionara – u ovoj pionirskoj, intrigantnoj i uzbudljivoj knjizi impresivnoga zamaha u koštac uhvatio vanjskopolitički novinar Marko Stričević. U dinamičnoj, žanrovski hibridnoj kombinaciji minuciozno dokumentirane istraživačke historiografije, sinteze s elementima historije mentaliteta i povijesti ideja, reportaže i stilski rafiniranoga putopisa, Stričević u stopu prati Broza od njegova pada u zarobljeništvo u uniformi austrijskog domobrana 1915. godine, do povratka u zemlju, krajem listopada 1920.

O tom razdoblju znali smo do sada iznimno malo, uglavnom na temelju usmenih prisjećanja samoga Broza. A riječ je o romanesknom, epskom vremenu kada Rusijom haraju revolucija i građanski rat, koji teško bolesnog ranjenika viju sve do sibirskih šumostepa, od izbjegličkih logora do sela nomadskih Kazaha. Od Bukovine, preko Svijažska na Volgi do Okna, Alatira, Kungura, Mihajlovke, Kojčubaja i Omska, u atmosferi koja podsjeća na onu Prattova Corta Maltesea u Sibiru, u doba njegova prvog i izravnog susreta s revolucijom, boljševizmom i partizanskim ratovanjem ispisivat će se životopis čovjeka koji će promijeniti našu povijest. Ova nezaobilazna knjiga mogla bi se također zvati i: Rođenje Tita.