

Tino Kujundžić pjesnik je „škrtog“ izraza, no taj i takav izraz u sebi nosi simbolikom bogat i kompleksan naboj koji, kada se počne raslojavati kroz čitanja, oslobađa svijet i život te o njemu svjedoči od izlaska do zalaska Sunca. Ivane: je zbirka o dalekoj Dalmaciji opisanoj kroz njene poznate motive ali iz daljine; što je, a možda i tko Split, taj mitski grad, i što očekuje od protagonista, što mu govori i spava li ikad posve, i zašto se uvijek mora dogoditi daljina da bismo ustanovili bliskost, kao u pjesmi San Diego Serenade, Toma Waitsa?
Tko čije disanje osluškuje u samonametnutom odlasku kako bi se došlo do konteksta i samospoznaje? Ivane: je dakle i zbirka promišljanja o riječima, odnosima, sebi samome, osjećaju samoće i moguće neizbježnog poraza, ali pritom nije ni tragična niti traži samosažaljenje. Naprotiv, unatoč „kratkim potezima kistom“, Tino Kujundžić autor je autoironije, distanciranja i sagledavanja, tihe potrage za istinom u kojoj je svaka riječ bitna, i nema namjeru njima se razbacivati. Alen Brlek