Jedno ljeto s Homerom

Otvoriti Ilijadu i Odiseju je kao da čitate dnevne novine. Te svjetske novine, napisane jednom zauvijek, donose priznanje da se pod Zeusovim suncem ništa ne mijenja: čovjek ostaje vjeran samome sebi, veličanstvena i očajna životinja, blistava od svjetlosti i puna osrednjosti. Homer nam omogućuje da uštedimo na novinskoj pretplati. U tim recima blista svjetlost, pripadnost svijetu, nježnost spram životinja, šuma – ukratko, slatkoća života. Zar ne čujete pjesmu valova kad otvorite te dvije knjige? Naravno, gdjekad je prekrije buka oružja. Ali ona se uvijek vraća, ta ljubavna pjesma upućena našem komadiću života na Zemlji. Homer je glazbenik. Mi živimo u jeci njegove simfonije. Mjesecima sam udisao homerski ritam, slušao skandiranje stihova, sanjao bitke i ukrcaje. Ilijada i Odiseja ubrzo su me naučile boljem životu. Između ostalog, tumačile su našu sadašnjost. To je antičko čudo. Prije dvije tisuće petsto godina, jedan pjesnik, nekoliko mislilaca, filozofa bačenih (ili iskrcanih) na šljunak Egejskog mora svijetu su podarili učenja čija se oštrina tijekom stoljeća nije umanjila! Grci nas uče onome što još nismo postali.