Crtice o hrvatskom glagoljaštvu

Crtice o hrvatskom glagoljaštvu Stjepana Damjanovića u 28 tekstova govore o hrvatskoj kulturi ostvarenoj glagoljičnim pismom. Autor je nastojao tekstove pisati jednostavno da budu prihvatljivi obrazovanim čitateljima, ali i najširoj čitateljskoj publici. Riječ je o cjelini koja govori o hrvatskoj glagoljaškoj tradiciji. Tekstovi govore o vremenskom i zemljopisnom protegu hrvatske glagoljaške djelatnosti, o liturgijskim, pravnim i beletrističkim tekstovima pisanim/tiskanim glagoljicom, o hrvatskom glagoljičnom tisku, o značajnim osobama iz povijesti hrvatskoga glagoljaštva itd. Najvažnije knjige i tekstovi opisani su posebno (npr. Bašćanska ploča, Zapis popa Martinca, Najstarija hrvatska tiskana knjiga, Prva hrvatska početnica, Petrisov zbornik, Kolunićev zbornik i sl.), a istaknuto su mjesto dobile i pojedine književne vrste (apokrifi, mirakuli npr..). Senj i Rijeka imaju posebno mjesto u povijesti hrvatskoga glagoljaštva pa je njihovim glagoljaškim intelektualnim krugovima autor posvetio posebnu pažnju.

Stjepan Damjanović nastojao je uvijek isticati ono najvažnije, ono što je gradilo kontinuitet hrvatske kulture, ono bez čega nije moguće valjano razumjeti procese koje zovemo «povijest hrvatske književnosti» ili «povijest hrvatskoga jezika».Glagoljica je kroz povijest postala zaštitni znak hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta, o njoj i tekstovima njome ostvarenima pjevali su pjesnici, skladali skladatelji, a likovni su se umjetnici na različite načine odzivali njezinim lijepim slovima punim simbolike i slojevitim sadržajima ostvarenima tim starim našim pismom.