Memoari pronađeni u kadi

„Zabilješke čovjeka iz razdoblja neogena predstavljaju jedan od najdragocjenijih pisanih spomenika davno minule Zemljine prošlosti. Potječu s kraja doba predkaotične kulture koje je prethodilo Velikome Rasapu. Ironičan je paradoks povijesti da o civilizacijama ranoga neogena, o drevnim kulturama Asirije, Egipta, Grčke znamo mnogo više nego o dobu praatomistike i iskonske astrogacije. Te arhaične kulture ostavile su za sobom ipak trajne spomenike od kostiju, kamenja, škriljevca i bronce, dok je u središnjem i kasnom neogenu za ovjekovječenje cjelokupnoga znanja služio tzv. papir. (…) Da bismo shvatili kako se zbio Veliki Rasap, ta katastrofa koja je u tjedan dana uništila nasljeđe stoljeća, valja se vratiti tri tisuće godina unatrag. (…) Detalji te kataklizme nisu nam poznati. Prema usmenoj predaji koja se iskristalizirala tek u četvrtome galaktikumu, epidemiju su izazvala velika skupljališta papira kojima se prenosilo znanje, tzv. bao-blio-teke. Reakcija je uslijedila gotovo trenutačno. Na mjestu neprocjenjivih slojeva društvenoga sjećanja ostale su hrpe sive prašine, lagane poput pepela.“