Sloboda i tlačenje i drugi eseji

U društvu samosvrhovitog foteljaškog intelektualizma koji je oduvijek bio većinski prisutan oblik „javnog“ angažmana velikih umova, Simone Weil rijetka je biljka. Senzibilna, angažirana, konkretna, dosljedna, otvorena, znatiželjna i predana duhovnosti ostala je um od kojeg mogu učiti i marksisti i kršćani, a napose oni skloni pojednostavljenom shvaćanju stvarnosti koji misle da su takva promišljanja nespojiva. — Marija Selak Raspudić

Krhka tijela, snažna duha, Simone Weil dotiče sve one teme koje oduvijek zanimaju i uzbuđuju čovječanstvo, traži u ljudskom ono što je najdublje, a jednostavnost njena izraza kao da nas potiče da je u njenoj strasti za apsolutnim slijedimo. Njeno je djelo prožeto žudnjom za istinom koja joj je osnovno načelo i htijenje, i u kojoj vidi jedini mogući spas čovječanstva. — Mirjana Dobrović

Teme kojima se bavi monografija Sloboda i tlačenje trajno su relevantne i još uvijek vrlo otvorene za znanstveno istraživanje i promišljanje. Riječ je o zbirci eseja koji se tematski kreću od kritike marksizma, problema tlačenja, pokornosti i slobode, analize fizičkoga rada, preko problema duhovnosti i potreba duše, sve do analize problema jednakosti, hijerarhije, slobode mišljenja, svetosti, zla i ljubavi. — Ankica Čakardić

Knjiga koju držite u rukama izbor je koji obuhvaća sve intelektualne i životne faze Si- mone Weil. Velik dio njih otkrio je i pripremio za tisak Albert Camus. Odmah po njihovom objavljivanju, uslijedio je snažan odjek u kulturnim i filozofskim krugovima, a već Camusov poznati esej Pobunjeni čovjek (1951) jasno odražava Weilino shvaćanje pobune u opreci s revolucijom, zbog čega će je prigrliti nemarksistička ljevica. — Leonardo Kovačević