Filozofija Danka Grlića

Kritika potrošačkog društva i konformizma, tematiziranje odnosa prema Karlu Marxu i Friedrichu Nietzscheu, analiza dogmatizma i potenciranje slobode, oblikovanje zahtjeva za stvaralačkim preobražajem, tj. “očovječenjem čovjeka” – važna su mjesta iz opusa Danka Grlića, prije svega filozofa umjetnosti, koje je Slađana Kavarić Mandić uvjerljivo obradila u svojoj knjizi „Filozofija Danka Grlića“.

Knjiga „Filozofija Danka Grlića“ zapravo je autoričin doktorat koji mentor prof. dr. sc. Lino Veljak ocjenjuje kao analizu i sintezu opusa jednoga od najznačajnijih hrvatskih i jugoslavenskih filozofa XX. stoljeća, jednoga od utemeljitelja međunarodno uvažavanog filozofskog kruga praksisovaca.

Veljak u recenziji knjige ističe da je u doba hiperprodukcije svega, kad tržište više nego ikad nameće potrebe i degradira čovjeka na samoživo interesno djelovanje, značajno iz zaborava izvući ona filozofska stajališta koja nedvosmisleno i dosljedno ukazuju ne tek na mogućnost otpora nego i na perspektivu nastajanja drugačijeg čovjeka. Kad je proces dehumanizacije najintenzivniji, nužno je permanentno mu se odupirati, parafrazira autorica jednu od ključnih Grlićevih misli.

Pored Veljaka, u povjerenstvu pred kojim je Kavarić Mandić obranila rad bio je još jedan član iz Hrvatske – prof. dr. sc. Sead Alić. U recenziji piše da je u zanimljivo strukturiranoj monografiji autorica iskazala i svoju potrebu za antidogmatskim ustrojstvom današnjih društava, ukazala na probleme koji se ne razlikuju previše od Grlićeva vremena, te zauzela sličan antidogmatski i slobodarski stav.