Serotonin

Florent-Claude Labrouste je inženjer u Ministarstvu poljoprivrede i u samonametnutoj je disfunkcionalnoj vezi sa ženom dosta mlađom od sebe. Kad otkrije njenu nevjeru, razočaran i nezadovoljan životom koji vodi, odlučuje napustiti Pariz i vratiti se u Normandiju. U pokrajini svoje mladosti prisjeća se izgubljenih ljubavi i sreće nastojeći pronaći svoje mjesto u svijetu koji mu više ne donosi nikakvu radost. 
Jedino olakšanje pronalazi u tableti – maloj, bijeloj, ovalnog oblika. Captorix je novi lijek, nedavno pušten u javnu upotrebu, a djeluje tako što pospješuje lučenje serotonina. I dok društveni nemiri oko njega rastu, a njegova se depresija produbljuje, Florent-Claude se okreće novom lijeku s nadom da će pronaći nešto za šta vrijedi živjeti.


"Enfant terrible " francuske književnosti i njen najveći izvozni proizvod, kontroverzni provokator Michael Houellbecq (62), ponovo je svojom novom knjigom okrenuo ogledalo ka mračnoj istini suvremene Francuske.
Serotonin je priča o 46-godišnjem Florentu-Claudeu Labrousteu, inženjeru poljoprivrede slomljenog srca koji za ministarstvo poljoprivrede piše trgovačke izvještaje i prezire EU te se odlučuje na korjenitu promjenu svoga života. Ciničan i neotesan, a opet s daškom romantizma u sebi, on je tipičan „uelbekovski antiheroj“. Nema prijatelja ni obitelji, u samonametnutoj je disfunkcionalnoj vezi sa ženom dosta mlađom od sebe nakon čije nevjere, razočaran i nezadovoljan životom koji vodi, odlučuje napustiti Pariz i vratiti se u Normandiju - pokrajini svoje mladosti. Nema ni financijske probleme, ali je duboko razočaran profesionalnim životom. Usamljen je i progonjen prošlošću i propalim ljubavnim vezama, a jedino što ga održava u životu jeste antidepresiv zasnovan na serotoninu, hormonu sreće.

Francuski mediji nazvali su knjigu gorkom i vizionarskom. U njoj se kritiziraju političari "koji se ne bore za interes svog naroda već su spremni umrijeti za obranu slobodne trgovine". Napisan prije aktualnih protesta "žutih prsluka" usmjerenih protiv francuske vlade, Serotnin se bavi očajnim seljacima u Normandiji koji organiziraju oružane blokade putova i dolaze u sukobe s policijom.

Francuski magazin L’Obs piše o Serotoninu kao o “prekrasnom djelu beskonačne tuge”.
Njemački Zeit zakljujučuje da Houellbecq treba shvatiti ozbiljno, pišu da su odavno vidjeli “antiliberalna uvjerenja najvećeg živog francuskog autora” kao književno pogonsko gorivo.


“ Serotonin je ogromno ogledalo postavljeno pred lice svijeta – užasnutog svojim odrazom.”
- Le Soir