Zagorkini sljedbenici

Zašto je u informatičkom dobu naša čitateljska publika neinformirana? Koja karika povezuje visoku književnost, recenzente i književnike s publikom koja čita malo i neredovito? Primjeri iz povijesti pokazuju kako su žanrovi održavali i razvijali pismenost, a i danas, u informatičkom dobu, mogu biti jaka podrška razvoju jezika, pismenosti i prilagodbe brzim promjenama koje nosi suvremeni način života. Žanrovi su nastali kada i slobodno vrijeme u doba naglog razvoja građanske klase u zapadnim zemljama. O nama ovisi hoćemo li postati uređeno društvo koje njeguje kulturu slobodnog vremena, što omogućuje održavanje jezika, osobni rast i prevenciju socijalne patologije.

U knjizi „Zagorkini sljedbenici“ Sandra Pocrnić Mlakar kroz vlastito iskustvo razvoja domaćih pisaca ukazuje na nedovoljno iskorištene potencijale domaće žanrovske scene, koja ima pisce, ali nema logistiku. U prvom dijelu knjige pod naslovom „Domaći autor afirmira domaću pamet“ prikazana je scena koja dočekuje domaćeg autora žanrova – od redakcija i kritičara, preko medija do knjižara, knjižnica i publike. U drugom dijelu knjige, pod naslovom „Samo naši pisci pišu o nama“, autorica predstavlja pisce žanrova, krimića, ljubića, spekulativne fikcije i priručnika, koji se afirmiraju vlastitim snagama i uspješno komuniciraju s publikom bez podrške medija i institucija, a pišu serijale ili razvijaju multimedijske projekte.

Pisati razumljivo i pisati za publiku ne bi smjelo biti ispod časti današnjim književnicima, analitičarima i profesorima, a profesionalni kritičari koji svoju pismenost stavljaju u funkciju komuniciranja s publikom, kao što je činio Igor Mandić, trebali bi biti cjenjeniji. Bez uzornog novinarstva i uređene periodike koja bilježi dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje događaje, imat ćemo poteškoća i s procjenom stvarnosti, a ne samo aktualne književne produkcije – procjenjuje autorica i apelira na primjenu pozitivne psihologije u javnim medijima, što je ustaljena praksa u razvijenim zemljama.