Prvi prikazi Kristova rođenja u umjetnosti

Knjiga Prvi prikazi Kristova rođenja u umjetnosti na primjeru rimskih sarkofaga 4. stoljeća (161 str.) podijeljena je na sljedeća poglavlja: I. POČETCI: OD RIJEČI DO SLIKE, II. PRIKAZI KRISTOVA ROĐENJA NA RIMSKIM SARKOFAZIMA (Poklonstvo maga (mudraca); Katalog; Ikonografski repertoar; Ikonografski program), III. KOMENTAR (Kršćanski sarkofag i radioničke tradicije u 4. stoljeću; Sarkofag „na friz“; Sarkofag tipa „Gradskih vratiju“; Roma Christiana; Kristijanizacija vremena; Petar: princeps apostolorum; Palestina: sveti zemljovid; Rođenje Mesije i novo zlatno doba; Zaključak; Pregled kraćenica), IV. SLIKOVNI PRILOZI (Popis ilustracija).

Rijedak je slučaj da neko ikonografsko istraživanje sadrži primjere koji obuhvaćaju istu vrstu spomenika i svi pripadaju istom stoljeću. Takva je studi­ja o prvim prikazima Kristova rođenja u ranokršćanskoj umjetnosti. U mjeri u kojoj se koristi poznatim i objavljenim spomenicima, ona obuhvaća produkci­ju reljefnih sarkofaga nastalih najvećim dijelom u radionicama grada Rima u razdoblju od prve trećine, do kraja 4. stoljeća. Tijekom ovog razdoblja, sadr­žaj scene doživjet će niz promjena: od jednostavnoga prikaza jaslica okruženih pastirima i životinjama, ona će postupno obuhvatiti i druge motive iz biblijske povijesti, kako one kanonskog porijekla, tako i one koji su afirmaciju doživjeli kroz apokrifne tekstove, ili su nastali kao odjek nagloga razvoja „svetog ze­mljovida“ u Palestini, gdje sve brojniji kršćanski hodočasnici slijede tragove Kristovih stopa – od špilje rođenja u Betlehemu, do Golgote u Jeruzalemu i brda Uzašašća blizu Betanije. Kao i u prethodnim istraživanjima dr. Dine Milinovića (Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti“, 2016.), autor se ne zaustavlja na „identifikaciji materijalnih detalja“, niti ponavlja već usvojene spozna­je koje čitalac može lako naći u brojnim leksikonima i priručnicima. Umjesto toga, kroz priču o Kristovu rođenju u umjetnosti usmjerava čitatelja prema širim umjetničkim i društvenim procesima koji su doveli do postupne preobrazbe antičkoga svijeta u kršćansku antiku. Nigdje tu preobrazbu ne možemo pratiti bolje nego u Rimu tijekom 4. stoljeća i ništa je ne ilustrira bolje od kršćanskih sarkofaga.

Knjiga je ikonografska studija, ali se zasniva jednako na ranijim istraživanjima i radovima arheologa i povjesničara te povjesničara Crkve i ranoga kršćanstva općenito, jednako zanimljiva povjesničarima umjetnosti kao i stručnjacima s navedenih područja. Knjiga je pisana kao znanstvena studija, s odgovarajućim znanstvenim aparatom, ali je namijenjena i širokoj kulturnoj publici.