Proust protiv potonuća

Knjiga Proust protiv potonuća. Predavanja u logoru Griazowietz (Proust contre la déchéance. Conférences au camp de Griazowietz, 1. izd. 1987), zapravo dulji esej, sastoji se od predavanja što ih je autor godina 1940. i 1941. držao svojim suzatočenicima u sovjetskom logoru, usredotočujući se prije svega na međuodnos književnosti i kreativnosti kroz prizmu francuskog velikana i njegova opusa magnum. U neljudskim uvjetima logorskog života autor s nevjerojatnim entuzijazmom i preciznošću priziva u sjećanje čitave odlomke Proustove Potrage za izgubljenim vremenom, održavajući tako i vlastiti duh i duh svojih slušatelja iznad površine ratnog bezdana koji prijeti da ih proguta. Možda baš zbog toga što je nastajala u uvjetima u kojima je samo ono zaista važno vrijedilo biti rečeno i zabilježeno, ova je knjiga jedna od najneobičnijih i najljepših knjiga posvećenih Marcelu Proustu.

Czapski je bio ne samo književnik nego i slikar, te je svoje zabilješke iz tog vremena, koliko je to u onim okolnostima bilo moguće, i bogato ilustrirao, a dio sačuvane građe reproduciran je u ovoj knjizi kao dodatno svjedočanstvo autorove predanosti zadaći koju je sam sebi postavio. Tekst je 1943. ili početkom 1944. pretipkan na osnovi bilježnica koje su tek malim dijelom sačuvane, a godine 1948. u pariškom mjesečniku Kultura objavljen je poljski prijevod toga zapisa pod naslovom Proust u Griazowietzu.