

Antologija regionalne queer poezije
Antologija Rušenje četiri zida zamišljena je kao siguran prostor za iskorak iz okvira općeprihvaćenog i tradicionalnog poimanja identiteta, ali i same poezije kao fiksnog mjesta bez mogućnosti samoodređenja i postavljanja pitanja u sveukupnoj razvodnjenosti svijeta. Ona dolazi kao protuteža potrošenim izjavama da se o ovim temama svakodnevno govori, da se silom nastoje nametnuti i da trebaju biti ostavljene za vlastita četiri zida. Ova je knjiga jednina množine i podsjetnik na ono već nebrojeno puta opjevano, što određene strukture namjerno i uvijek iznova zaboravljaju, a propovijedaju – samoodređivanje i pravo na ljubav prema sebi i drugome.
Četiri bi zida trebala biti sklonište, a ne zatvor. Javni prostor pripada svima, u njemu se svatko treba osjećati sigurno. Pjesnikinje i pjesnici koji su zapalili prvi plamen borbe i svima su nam dobro poznati, jer su oblikovali regionalnu književnost, stoje uz one koji tek dolaze i spremni su preuzeti baklju, a njihove su pjesme malj ili pokušaj da se njime zamahne. Ne, ovo nije Olimpijada, ali jest potreba da nijedna majstorica i nijedan majstor ne ugase svijeću jer se među svim ovim autorima i pjesmama, u tišini izostanka, nalaze i imena i stihovi onih koji se ipak nisu usudili biti na ovim stranicama, upravo zbog straha od okoline i površne ukorijenjenosti u humanost, demagogiju onih koji vode svijet, a koja zaziva slobodu istovremeno bacajući pepeljaru u glavu svakome tko je drugačiji i traži svoja prava.
Jest, svijet je brutalan i samodopadan, oguglao na poziv književnosti, ponajviše poezije, da jednakost napokon ne bude kamen spoticanja i platforma za nečiji profit, već stvarno mjesto, mjesto u kojem nebinarno dobiva borbu protiv ljudske zone komfora i statusa quo. Jer pored svoje brutalnosti svijet odavno nije ni binaran, ni crno-bijel.
Alen Brlek