Portret umjetnika kao mladog psa

Portret umjetnika kao mladog psa fikcionalna je autobiografija kultnog velškog pjesnika Dylana Thomasa, pisana u deset zasebnih, a opet međusobno komplementarnih stavaka. Thomasova je proza poetična, katkad patetična, atmosferična, katkad melankolična... Portret umjetnika ne pati od klasične naracije, naprotiv, sve se događa »jedne tople subote«, u kojoj pisac vidi osamljenog mladića »sa sjenama svoje propasti«, za kojeg se pita: »Zašto se zgurio tu s drugim ćudljivim čovjekom i sa mnom, osluškujući naše disanje, more, vjetar koji pod lukom raznosi pržinu, psa na lancu, rog za maglu i štropot tramvaja dvanaest ulica dalje, gledajući upaljenu šibicu, svježe lice dječaka koje se naviruje u tamu, zrake svjetionika, micanje ruke s cigaretom, kad su grad protegnut u kiši, krčme i klubovi i kavane, ulice sa skitnicama i arkade na šetalištu bili puni prijatelja i neprijatelja?«
»Bio sam osamljeni noćni šetač i ustrajni stajač po uglovima«, piše ovaj velški bard – po kojem si je njegov poštovatelj Bob Dylan, navodno, nadjenuo prezime – no dvije su mu imenice, ili dvije supstance, odredile sudbinu i njima se predao puninom svoga bića i bogomdanog talenta: poezija i alkohol. »Veselimo se i pijmo, sutra nas više nema«, kaže jedan od junaka Thomasove proze, rezimirajući ono što je bilo u temelju njegovih pregnuća i posvećenosti, i zbog čega je skončao već u svojoj 39. godini... da bi postao legenda i zvijezda čiji sjaj dopire sve do naših dana.