-
Besplatna dostava za narudžbe iznad 50.00 €
- Program vjernosti
Pjevaju razlike tihotapke
-
Brza dostava u roku od 2 do 3 dana! -
Besplatna dostava na adresu za narudžbe iznad 50€ -
Besplatno preuzimanje u knjižari, Trg bana Josipa Jelačića 17
- Opis
- Detalji o knjizi
Govoriti o jezičnosti hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina jedva da je još tautologija. Kad je riječ o nekom pjesniku iz toga vremena, tu tautologiju, međutim, kritika mora dekonstruirati da bi došla do osnovnoga pjesničkog teksta i djelotvornosti jezika u njemu. To svakako vrijedi za Anku Žagar, u koje je iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative. Ni semantički konkretizam sa svojim programom, ideologijom i sebi svojstvenim vitalizmom ne uspijeva je potpuno uvjeriti.
Naprotiv, nakon najsvjetlijeg i najoptimističnijeg stiha nove poezije, “napišem šuma i bude šuma”, autorica će nastaviti zaključkom: “mene je strah / zato pjevam”. Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba.
Može li onda pisanje biti protutjeskoba kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatnom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem, ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim.
Zvonimir Mrkonjić
