Pisma o dogmatizmu i kriticizmu

Schellingova Pisma svojevrsna su popularizacija projekta njemačkog klasičnog idealizma. U formi nalik na sokratski dijalog, autor polemizira s “dogmatikom”, danas bismo rekli (spoznajnim i moralnim) realistom, iz pozicije „kriticizma“ — danas bismo rekli relativizma, pragmatizma, ironizma... Problem kombiniranja perspektive pojedine osobe u svijetu s objektivnim gledištem na taj isti svijet (u koji će biti uključena i ta osoba i njezino gledište) Schelling smatra nerješivim, jednako za „dogmatika“ koliko i za „kritičara“. U tim okolnostima opredjeljuje se za kriticizam kao načelo koje bolje odgovara težnji za slobodom i osobnošću.

"Ja Vas razumijem, dragi prijatelju! Vama se čini većim boriti se protiv jedne apsolutne moći i boreći se propasti, nego sebe po- moću moralnog boga unaprijed osigurati protiv svake opasnosti. Kritičkom filozofu je pak ono apsolutno u nama shvatljivije nego sve drugo, ali mu je neshvatljivo kako izlazimo iz apsolutnoga, da sebi nešto upravo suprotstavimo — najshvatljivije, kako sve možemo odrediti prosto prema zakonu identiteta, najzagonetnije, kako možemo nešto odrediti još iznad tog zakona. Ta je neshvatljivost, koliko ja vidim, isto tako nerješiva za kriticizam kao i za dogmatizam.

Naime, moje je određenje u kriticizmu — težnja za nepromjenljivim sopstvom, bezuvjetnom slobodom, neograničenom djelatnošću. Budi! jest najviši zahtjev kriticizma. Ako se opreka prema zahtjevu dogmatizma hoće napraviti očitijom, onda je to ova: Teži, ne da sebe približiš božanstvu, nego da božanstvo do beskonačnosti približiš sebi.

Mi se nećemo tužiti, nego ćemo biti sretni što konačno stojimo na raskrsnici gdje je rastanak neminovan: sretni, što smo otkrili tajnu duha po kojoj je pravednik sam od sebe slobodan, dok nepravednik sam od sebe dršće pred pravednošću koju u sebi nije našao."

— Friedrich Wilhelm Joseph Schelling