

„Krimić” kao romaneskni žanr i osobito tradicija „američkog noira” unutar njega mogu kritički rasvijetliti kako se pitanje smisla postavlja unutar društveno- povijesne zbilje. U tom nam vidu filozofija i kritička sociologija mogu pomoći da bolje shvatimo što nam krimić govori u svom vlastitom registru, a krimić zauzvrat može pospješiti alate kojima se te discipline služe. Kao oruđe društvene kritike neovisno o sociologiji, noir roman stoga može pridonijeti i duhovnom propitivanju, koje ne mora biti vjersko, i dati mu podlogu u našem društvenom i povijesnom kontekstu. To pak čini ističući mračne i sive zone naših života. To će biti osnovne smjernice koje ova knjiga istražuje.