Papina kći

„Fo u ovom romanu otkriva Lucrezijinu ljudskost oslobađajući je stereotipa razuzdane, incestuozne žene i stavljajući je u pravi povijesni kontekst i u svakodnevni život.”

– Huffington Post (Italija)

Papina kći prvi je roman velikoga talijanskog dramskog pisca, kazalištarca i političkog aktivista, nobelovca Darija Foa. Njime je, uz roman Kristina Švedska (Naklada Ljevak, 2018.), Fo napravio zaokret prema fikcionalnoj prozi i pozabavio se životom dviju utjecajnih žena zapadne kulture. Papina kći bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Opsegom nevelik, roman voluminoznost zadobiva bogatstvom povijesnih referenci i zaigranim varijacijama izraza koje se kreću od ironije do groteske, od visokoparnoga teatralnog diskursa do razgovornog stila.

Autor kao na velikoj kazališnoj pozornici, u teatru svijeta, vrti bezbroj imena, titula, premreženih loza, prikazuje bezbroj političkih i društvenih interesa, sukoba i bitaka, i sve to čini ispreplićući povijesno, biografsko i izmaštano te miješajući eliptične skokove, detaljizirane sitne epizode i lepršave dijaloške prizore, koji odišu nepatvorenim kazališnim majstorstvom.

Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.

„Lucrezia Borgia očarala je Darija Foa, koji svoje oduševljenje izražava vragolastim, znalačkim humorom usmjerenim prema čitatelju... Njegova Lucrezia više je fatalna žena nego incestuozna trovačica.”

– KIRKUS REVIEWS

„Stvarajući duhovite i skandalozne interakcije i živahan dijalog, Dario Fo oživio je zloglasnu Lucreziju Borgiu. Izdvojio ju je iz konteksta koji ju je svodio na ulogu puke žrtve ili zle zavodnice i konstruirao uvjerljivu i komičnu priču koja ironično komentira lakrdije (ili ubojite sheme) obitelji Borgia.”

– WORLD LITERATURE TODAY

„Fo je vrsta srednjovjekovne dvorske lude koja zabavno opisuje mnoge vrline velike dame renesanse, Lucrezije Borgie.”

– EL PAÍS (ŠPANJOLSKA)

„Dario Fo preuzima sliku koja nam je bila zadana još od Fordova komada Šteta što je bludnica, preko Hugoove drame Lucrezia Borgia, pa do mnoštva recentnih popularnih biografija… i potpuno je izokreće.”

– LA REPUBBLICA (ITALIJA)