Otimači izgubljena vremena

Knjiga se sastoji od četrnaest radova: povijesni raspon na koji se oni odnose iznosi preko 150 godina, od prvih radova M. Cihlara Nehajeva do recentnih djela hrvatske prozne produkcije (romani K. Novaka, I. Prtenjače, O. Savičević Ivančević, D. Karakaša…). Matičević pomno raščlanjuje predmetne književne i kritičke tekstove u tematskom, stilskom i ideološkom smislu, pazeći da ne iznevjeri svoju temeljnu usredotočenost na pomno poznavanje književnopovijesnih činjenica i općepovijesnog konteksta. Uz to, vidljiva je autorova strukturalistička i semiološka teorijsko-metodološka sprema, jer se upravo na postulatima tih dvaju pristupa, uz mjestimice komparatističku vizuru, temelji njegova deskripcija. Autor je pažljivo prilagodio svoj analitički aparat predmetu obrade i uspio u svojoj temeljnoj nakani: opisu književnopovijesnih mijena i strukturnih odrednica onako kako se one očituju na izabranom korpusu tekstova. To znači da je našao mjeru između ovjerenoga metajezika struke i zavodljivosti osobnoga opisnoga pristupa u osvjetljavanju važnih pitanja iz književne povijesti, teorije književnosti i književnokritičkoga posla. Znanstveni je doprinos knjige u novom, svježem i izvornom čitanju – na premisama poznatih teorijskih uvida – odabranih dijelova novije hrvatske književnosti kao nužnog preduvjeta za stvaranje sinteze o suvremenoj hrvatskoj književnosti 20. i 21. stoljeća.