Osnove i regulacija sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije

Svjetska energetska kriza koja je započela 1972. godine jasno je ukazala na potrebitost štednje i racionalnog gospodarenja energijom na svim područjima ljudskog djelovanja. Ta je potreba posebito značajna zbog spoznaje o ograničenim zalihama najvažnijih energenata: nafte, plina i ugljena. Saznanja s tim u svezi nas obvezuju na unapređenje proizvodnih i uslužnih tehnologija u smislu što veće racionalizacije pri izgradnji, radi postizanja optimalnog gospodarskog rada postrojenja u pogonu. Stoga je npr.: problematika racionalnog gospodarenja energijom, zaštita okoliša, suvremena tehnička opremljenost građevina, optimalno vođenje pogona, značajan prirodni izazov za sve koji se bave ovim područjem. Potrebito je, naime, optimalno koristiti energiju, optimalno je raspoređivati i spriječavati nepotrebne gubitke svih energenata. 
Nove i čovjeku sve primjerenije potrebe, novi zahtjevi za poboljšanjem života i rada ljudi u poslovnim prostorima, ustanovama, školama i stanovima (odnosno radnim i poslovnim prostorima općenito), potenciraju neophodnost racionalnog gospodarenja energijom i izazivaju sve veću pozornost stručnjaka i znanstvenika. Pri tome su nezaobilazni i ekološki problemi u radnim prostorima i izvan njih, a sve u svrhu zaštite i očuvanja okoliša. Općenito i okoliš i te prostore treba osigurati od štetnih emisija, a ljude zaštititi od mnogih štetnih psihofizičkih utjecaja. Zbog toga je u posljednjih nekoliko desetljeća došlo do naglog razvoja termotehnike, a posebito klimatehnike. "Umjetna klima" u radnim i stambenim prostorima postaje jedan od osnovnih čimbenika u osiguravanju dobrih radnih i životnih uvjeta...