

Knjiga Politička povijest bodljikave žice ocrtava filozofsku pozadinu uporabe ovog proizvoda te pokazuje kako je tijekom nešto više od jednog stoljeća bodljikava žica postala univerzalnim simbolom tlačenja, tiranije i nasilja. Nakon što se pojavila u Sjevernoj Americi kao dispozitiv namijenjen ograničavanju kretanja stoke i isključenju Indijanaca, masovno se počela rabiti u rovovima Prvog svjetog rata, a zatim u koncentracijskim logorima te diljem svijeta, kroz cijelo dvadeseto stoljeće. Pa ipak, radi se o nesofisticiranom, štoviše primarnom tehničkom predmetu, na najnižem stupnju mehaničkog genija.
Francuski filozof Olivier Razac u ovom djelu pokušava izdvojiti slučajeve povezane s bodljikavom žicom koji imaju najvažnije i najjasnije političke implikacije. U tom pogledu, smatra on, «tri povijesne manifestacije mogu se smatrati paradigmatskim: američka prerija, rov Velikog rata i nacistički koncentracijski logor». Knjiga Politička povijest bodljikave žice ujedno je i prvi prijevod nekog Razacova djela na hrvatski jezik.
Olivier Razac, francuski filozof koji živi u Lyonu. Politička povijest bodljikave žice (Histoire politique du barbelé, 2000.) njegovo je prvo djelo. Napisao je još tri knjige: L'écran et le zoo (2002.), La grande santé (2006.) i Avec Foucault, après Foucault (2008.). Doktorirao je na temi genealogije moći.
"Jednostavnost i jasnoća Razacova pripovijedanja pojačava golemu snagu i izvornost njegovih ideja... To je vitalno djelo kulturalne kritike."
- Publishers Weekly
"Razac piše s hladnom preciznošću koja odgovara bodljikama njegove teme."
- The Christian Science Monitor