Rusi vole breze

 Maša je mlada, temperamentna, svojeglava, obrazovana prevoditeljica koja govori pet jezika i  sanja o karijeri u UN-u.

Kao dijete iskusila je rat u rodnom Bakuu odakle s obitelji seli u Njemačku gdje ubrzo upoznaje sva lica multikulturalnog društva. Nakon iznenadne smrti partnera Elijasa, Maša prihvaća posao u njemačkoj mirotvornoj zakladi te odlazi u Tel Aviv gdje susreće svoju židovsku rodbinu izbjeglu u Izrael nakon holokausta i rata u Azerbajdžanu. U Mašinoj glavi izmjenjuju se slike rata s grizodušjem zbog Elijasove smrti a izraelsko-palestinski sukob te nemoć zapadnih i lokalnih mirotvoraca u uspostavi mira pojačavaju njezinu osobnu traumu koja je i trauma suvremenog svijeta u neprestanom izvanrednom stanju. No Maša nije nemoćna žrtva, već osoba koja zajedno s prijateljima različitih nacionalnosti, jednako svjesnih nametnutih sukoba, želi izboriti pravo svoje generacije na sadašnjost i budućnost. Tako se i njezin posao prevoditeljice može shvatiti kao metafora borbe za bolji svijet u kojemu babilonska kula neće biti sablast, već jedini mogući način nadvladavanja sukoba zbog bilo koje vrste različitosti i temelj za izgradnju sretnije budućnosti, makar ona bila utopija.