Obična žena

Ženska tugaljka. Sedam pripovijetki od kojih svaka prati po jednu ženu u jednom desetljeću života, od dvadesetih do osamdesetih, i osvještava patrijarhalne životne obrasce, budeći želju za pobunom. U prvoj priči tematizira se izgubljenost mlade osobe iz disfunkcionalne obitelji. Djevojka ne realizira svoj talent uslijed nedostatka obiteljske podrške. U drugoj priči mladu ženu motivira novac i konzumerizam. Stjecajem životnih okolnosti ona se transformira i nauči životnim vrijednostima. U trećoj priči naglašen je zanemarujući odnos zajednice prema obitelji kojoj se događa najbolniji događaj kroz koji moraju proći sami jer je podrška zajednice izostala. Četvrta priča govori o sindromu napuštena gnijezda, o odlasku mladih i njihovim roditeljima koji ostaju te o snalaženju nakon jedne faze života. Peta priča ima element bajke jer se žena spašava iz čemernog života dobivajući veliki novac. Priča o sedamdesetim godinama govori o osobi koja nikada nije uspjela zaliječiti traume iz ranog djetinjstva i mladosti te vodi neuspješan, težak i samouništavajući život. Priča o osamdesetim godinama govori o kazni ili nagradi. „Ljubav za ljubav“ je misao koja nosi ovu priču. Ono što kroz život dajemo to na kraju života i dobivamo. Hana Konsa je suptilna, damski diskretna u izrazu. Njezine priče teku bez zastoja, neumitno kao što prolazi vrijeme. U tom vremenu njezinim junakinjama događaju se najljepši trenutci u životu ili udarci koje će ih nepopravljivo raniti. Svaki od tih trenutaka spoznaja je o tome što je život i što je ljubav.