O uzvišenom

Djelo O uzvišenom Pseudo-Longina (1. st.), koje se u hrvatskom prijevodu Tona Smerdela prvi put pojavilo 1980. godine, višestruko je značajno za ukupnu estetičku baštinu kao i za povijest umjetnosti uopće. Kao takvo, ono i danas nadahnjuje brojne autore koji izučavaju fenomen uzvišenosti na način osobite kakvoće koja nadilazi sve ono uobičajeno izazivajući svojom velikosti strahopoštovanje i emotivni naboj. Napisano kao epistolarno djelo, autor istražuje problem veličine u prozi i poeziji u primjerima antičke filozofsko-poetske tradicije, ističući načine kako pisci mogu postići takvu vrstu kakvoće u svojem stvaralaštvu. Fenomen uzvišenosti pritom se postavlja kao čovjekova sposobnost da osjećajima i riječima pronikne u veće duhovne tajne.«

dr. sc. Boško Pešić

Pseudo-Longinovo djelo O uzvišenom bitno je djelo povijesti promišljanja i kritičkoga vrjednovanja književnih djela, dakle jedno od rijetkih sačuvanih a veoma vrijednih i u raznim dobima utjecajnih antičkih rasprava iz estetike, stoga stručno pouzdani i stručno komentirani prijevodi ovakvih djela od širega su društvenoga interesa razumijevanja povijesti misli i kulture.« »Nama nepoznati pisac, vjerojatno iz 1. st. n. e., pobija ranije stavove Cecilija iz Kalakte, predstavnika aticizma u doba cara Augusta koji je također napisao (nesačuvano) djelo O uzvišenom, zbog čega se djelo može smjestiti u kontekst rasprava suprotstavljenih antičkih retoričkih škola (aticizma i azijanizma). Ali pisac i samostalno u većini djela veoma samosvjesno, upućeno i uz profinjenu osobnu prosudbu iznosi svoje stavove zasnovane na citatima i književnim analizama velikih i malih, tj. neuspjelih, grčkih književnika, govornika i filozofa, posebice Homera, Demostena i Platona (čije dijaloški oblikovano filozofsko djelo ima i visoku književnu vrijednost).«

dr. sc. Ljudevit Fran Ježić